ntikvarijat Ezop utemeljen je 2003. godine u Osijeku. Zasad radi uza sitne pogrješke, bez greške :). Da bi se moglo nastaviti u takvu tonu, shvatili smo da je potrebno baviti se, osim knjigama, i antikvitetima i glazbom. Kod nas se, dakle, mogu kupiti, a i prodati (a neki koji su vičniji trgovini - i zamijeniti ... oš' prodaja - oš' kupnja... pravi shop) knjige, udžbenici, glazbeni CD-i i gramofonske ploče, stare razglednice i antikviteti. One koji imaju gramofon čeka lijep izbor vinila, LP-a ili u narodu zvanih gramofonskih ploča, a za njihovu djecu ima dobar izbor onih malih singlova. Ezopovce ipak ponajprije zanimaju polovne, stare, (zlo)rabljene, korištene, iščitane, davno rasprodane, teško nabavljive, iz druge ruke, i da ne nabrajamo dalje - knjige. Sve knjige na tom popisu nisu jedine koje posjedujemo. Pa ako vas nešto više zanima, slobodno nam se obratite, zapitkujte, cimajte, a ako treba - i za rukav vucite, jer mi možemo i moramo, tako kaže legenda, svašta nabaviti. Pri potrazi za naslovima koji su u ponudi pomoći će vam naš stalni suradnik koji se priziva pritiskom na "traži na stranici", iako do cijelog sadržaja stranice možete stići kliktanjem i po linkovima. Nakon nekog vremena dolazite do spoznaje da na stranicama nema čega nema i silno ćete poželjeti preporučiti nas. Zašto je tomu tako - pa neke knjige nije htio čak ni njihov vlasnik, nije nam ih čak ni prodao, nego besplatno ostavio i sad je mi imamo u ponudi. I zato, kad nečega nema kod nas, tada to ili ne postoji ili je baš jako teško nabaviti. Da se ispune vaše želje, pobrinut će se jedna od dvije osobe svaki dan od 8 do 20 sati.

Da ne zaboravimo, imate još jednog pomoćnika koji se krije u OGLASU. Dakle, ako tražite neku knjigu, ploču do koje vam je stalo…, stavite oglas na DODAJ OGLAS (stavite link) i kad nam se netko javi da ima tu knjigu, CD ili ploču, kontaktiramo vas da vidimo jeste li još uvijek zainteresirani.

jelatnicu Ankicu često srećemo u antikvarijatu Ezop, a razlog je možda ne baš banalan i slučajan. Ona, vjerovali ili ne, za sve što radi dobiva plaću, i to na ruke! Visok standard omogućuje joj lagodan život. Da to nije samo farsa, priča o životu na visokoj nozi, govori podatak da si može priuštiti dolazak na posao javnim gradskim prijevozom. Za ilustraciju, nije to bilo davno kad su ljudi iz njena mjesta na posao išli pješice - po mrazu, kiši, snijegu, ledu, stazom, oluji i mećavi. Luksuz i lagodan život uzima svoj danak, tako je to ostavilo posljedice i na njoj. To najbolje potvrđuje ova fotografija, koja zorno prikazuje i govori kako je ona često odsutna mišlju i djelom. Pažljivom promatraču ne može promaknuti ni to da se ona na fotki cijelo vrijeme smiješi, potpuno mirna, a vrijeme i smjena prolaze... Kad se sve sabere, dobro da dobije i taj minić od plaće - za tu otuđenost i odsutnost. Inače voli raditi, a specijalitet su joj reklamice u izlogu, cijene i aranžiranje.

U njezinu ljubaznost prema (pre)kupcima najbolje ćete se uvjeriti ako za dugih zimskih mjeseci dođete u antikvarijat. Ondje ćete vidjeti kako se ljudi dolaze tiskati u njenoj smjeni, poredani kao sardine u ulju, pardon peći. Uvijek vedra duha, raspoložena, spremna je zavaljati i kad se tomu najmanje nadate. Pri otkupu krivulja procjene često čudnovato varira, no kad je dobre volje, za ponuđene će knjige dati i pare, kao što nam je rekao jedan čovjek koji se zatekao u antikvarijatu s pet dobivenih kuna u ruci i suzom u lijevom oku (ime poznato redakciji). Inače, specijalnost su joj, osim knjiga, i đinđe, biža, iliti kojekakvi sitni predmeti za osobe koje smo skloni jednim imenom zvati - žene.



vo još jedne djelatnice koju možete sresti u antikvarijatu, to je Sanja. To ime, Sanja, kao da je za nju krojeno, jer ona ili je pospana ili sanja o boljim uvjetima rada, a da ne govorimo o boljoj plaći, međuljudskim odnosima i plaćanoj mjesečnoj karti, a i promjeni posla. Inače, Sanja je došla kao već gotov stručnjak, naime, ona je profesorica književnosti, tako da su sva sredstva koja je država uložila u nju propala kad je počela raditi u Ezopu. Sve je to ne ometa da svoj posao odrijema kako treba, pa ako želite nekakav savjet iz književnosti, slobodno je probudite. Visokoobrazovani kadar kadra je svašta napraviti, tako koristimo priliku prepričati jedan nemio događaj u antikvarijatu kad je radila djelatnica Sanja. Došao čovjek pred zatvaranje radnje i donio nekakve knjige koje bi se, svi to znamo, mogle dobro prodati. Sanja mu reče: - O, dobri čovječe, sad je kraj radnog vremena i nemam dovoljno novca osim ovih pet-šest kuna štono mi ostalo za otkup. Čovjek se prenu, zagrcnu i mucavim je glasom zamoli: - Pa može li za sedam kuna, treba mi za pivo ispred Konzuma? - Ne i ne, uporna bijaše djelatnica, - nemam i nemam. Kad je vidio da tu nema šale, pristade čovjek na to, uze svojih šest kuna i ode. Dok se dvoumio između jeftinijeg piva K-plus (2 l) i skupljega - ali manjega! Tuborga/Stele (0,33!!!) u obližnjem Konzumu, nešto mu privuče pozornost - na blagajni je bila Sanja, koja je kupovala - veliko OŽUJSKO. Radi u smjeni suprotnoj od kolegice, spomenute Ankice, i često dolazi do zabuna. Baš iz tog razloga ovdje je njena fotografija, pa ćete primijetiti da se Sanja možda trebala zvati - Tanja, ali eto - roditelji!


olazeći u antikvarijat, često ćete susresti ovoga lika s fotke. Tko je on? Misterij dosad još nitko nije razriješio, a kruže priče da je on ovo ili ono, dok neki upućeni kažu da je inventar, u što mi baš i ne vjerujemo. Legenda govori da je on Vlado i kao takvoga treba ga prihvatiti. Jedino se zna da ne radi u antikvarijatu, a opet, svojim znanjem o knjigama pridonosi Ezopovu radu. Ondje je često s djelatnicima, čas u jednoj smjeni, čas u drugoj. Ni srednjoškolcu neće biti problem zbrojiti: čas + čas = 2 časa ili sata svakodnevnog boravka uz čašicu razgovora. Dok je u Ezopu, rješavaju se tekuća i goruća pitanja iz područja politike i športa, no ipak su mu knjige glavna specijalnost. U dobrom ga se društvu može vidjeti nedjeljom na pijaci gdje se pojavljuje sa svojim arsenalom knjiga.








jelatnik Ivica u Ezopu igra jednu od ključnih uloga, toliko je bitan da mu se iz crvenih zjenica naslućuje pregrijavanje (vidi fotku). Radi u nekoj od smjena, a ljudi ga vole obići tj. zaobići njegovu smjenu. Da ne bi bilo zabune, najbolje je da neupućeni nazovu telefonom antikvarijat i provjere je li on ondje, a onda, ako baš moraju, neka i dođu. Pri otkupu knjiga ne daje puno, ali ni malo, taman dozira tako da ti je žao odustati, jer kad si već tu, uzimaš svojih pet kuna i odlaziš zadovoljan sklopljenim poslom (suza u desnom oku). Također ima cijeli repertoar odgovora na sva moguća pitanja o otkupu, a mi smo izdvojili neka koja su najčešća.

Kad mu donesete knjige, ispada da mu ni jedna ne treba, ali on ih ipak kupi, eto, da baš niste došli džabe. A ako ga pitate koliko daje za neku knjigu, mudrijaš kaže da mora vidjeti izdanje, kako je sačuvana i da ne će unaprijed reći cijenu, da ga ne držite za riječ. Kako god, ispada da je onaj koji prodaje, što bi se reklo šahovskim jezikom - crni.

Ivica je neizbježan ako želite prodati CD-e ili gramofonske ploče, on vam ne gine, morat ćete se suočiti s njim!