Opis:

Danas, 1. travnja 2001, na 141. rođendan mog djeda, Aleksandra Frelića, počinjem sastavljati ovaj svoj dugo pripremani obiteljski zapis, što ga posvećujem ne samo tom uzornom pretku, velikom pregaocu, humanistu i dobrotvoru, mojoj nikad neprežaljenoj baki Ernestini, kako bi znali reći, njegovoj »zlatnoj ženi« i jednoj od šest milijuna nevinih žrtava zlosretnog Holokausta, nego ujedno i svojim divnim roditeljima Dani i Arturu Policu kojima dugujem ne samo ljubav i povjerenje, nego i toliko uporna nastojanja da me izgrade kao ljudsko biće njima na radost i zadovoljstvo, pa ću nastojati kročiti kroz život njihovim stopama.