Opis:

Dovoljno je citirati jednu od misli spomenutog Wolfa Mevnerta, tog fiktivnog pruskog mislioca iz Čapekova romana, pa postaje nedvojbeno jasno kakve stavove želi Čapek podvrći kritici, kojim se stavovima ruga: Za biološke ljudske cjeline, kao stoje rasa, narod ili klasa, postoji samo jedan prirodni put prema homogenosti i nenarušenom blagostanju: napraviti mjesta samo za sebe, a uništiti ostale.
Rat s Daždevnjacima zapravo je satirična analiza i efektna parodija povijesti, tumačenja povijesti i mogućih dometa i stranputica civilizacije. Sve glavne karakteristike Čapekovog opusa ispreplele su se u ovom djelu. Roman je protkan finim humorom i ironijom koja gotovo nikada ne prelazi u sarkazam. Ćapek parodira malog češkog čovjeka, divljaka iz jugoistočne Azije,spomenutog predstavnika pruskog militantnog romantizma,gordog Albiona (“Britanski džentlmen”, izjavio je engleski premijer u ime cijelog naroda, “životinje štiti, ali s njima ne pregovara.”). Ruga se akademizmu isprazne i pretenciozne znanosti, kao i dogmatizmu znanstvenika, odnosno matricama znanosti koja istražuje sve, a ne dokazuje ništa. Ruga se senzacio-nalističkom novinarstvu, praznovjerju, pohlepi; ruga se ljudskim zabludama, neutemeljenim ambicijama,neznanju i najučenijih, bezobzirnosti i svireposti. Čapek se ruga ljudskoj civilizaciji u cjelini. Roman Rat s Daždevnjacima inovativan je i poseban i svojom strukturom. Zbog toga što u njemu nema glavnog junaka, pa prema tome ni kon-zistentne fabule, dvaju glavnih prerogativa epskog ili pripovjedačkog književnog djela, nazivali su ga romanom-reportažom. Danas bi ga vjerojatno nazvali kolažnim ili citatnim romanom, možda čak i najsavršenijim primjerom primjene citatnosti u književnosti. Roman neizbježno asocira na dokumentarni film. Bez obzira na parodijski odmak, Čapek nepogrešivo imitira karakterističan žargon, modele ponašanja i obrasce razmišljanja. Upravo time Čapek čini svoj svijet dosljedno motiviranim; zapravo je teško povjerovati da je baš sve fikcija, a ne opis, čak kopija realnosti.