Kategorija: Knjige

Šezdeset i tri godine trebale su proći da prvo hrvatsko izdanje napokon dočeka briljantni roman Koža talijanskog novinara i književnika Curzija Malapartea (1898. – 1957.). Njegovo remek djelo Kaputt, pak, prevođeno je samo na srpski jezik i mada je riječ o genijalnom romanu, do danas se nije pojavilo hrvatsko izdanje. Razlozi tome mogu biti razni […]

Monumentalna knjiga Treći Reich povjesničara Michaela Burleigha, premda epski raspisana na gotovo 1200 stranica, ima na koricama vrlo kratak i prilično odvažan podnaslov: Nova povijest, prije svega zato što je marketinški pametnije zaintrigirati potencijalnog čitatelja takvom formulacijom, nego li podnaslovom koji bi glasio „još jedna povijest o nacističkoj Njemačkoj“. Šalu na stranu, jer pitanje je […]

Znamenita Krležina ocjena iz Hrvatske književne laži (1919.), o Ivanu Kozarcu (1885. – 1910.) kao ponajboljem hrvatskom piscu na početku dvadesetog stoljeća, kroz stotinu je godina rado citirana, ponekad i osporavana, mada su opširnije o Kozarčevu djelu pisali i drugi velikani naše književnosti, poput Matoša i I. G. Kovačića. Krležine riječi ipak nisu bile breme […]

Oskudica možda nije majka inovativnosti, ali mogla bi biti ona susjeda koja rado uskače umjesto bake. Nakon koje godine potucanja po skvotovima i prtljanja oko različitih vidova umjetnosti, grupa mladaca u Zapadnom Berlinu 1980., kad je, kako kažu upućeni, Berlin još bio Berlin, a ne zabavište boemâ sa zlatnim American Expressom, odlučila je stvarati glazbu. […]

Kada je objavljen Omon Ra Viktora Olegoviča Peljevina, naša je publika uzvratila hrvatskom šutnjom; nije tome bio razlog postmoderna poetika ovoga autora, pa niti sama tema ili njezina obrada, nego prije bih rekao da kod nas suvremeni ruski autori imaju loš imidž. Kao da se nakon Dostojevskog podigne neka rampa u glavama s oznakom stop, […]

Dobar pisac poznaje temu o kojoj piše. Nažalost, ta misao nije onoliko banalna koliko se na prvi pogled čini. Čitateljsko povjerenje znaju nagristi sitnice, detalji koji otkrivaju da se autor premalo ili previše trudi. U tom smislu čini se da postoje dvije skupine: oni koji se za pisanje pripremaju svjesno, istražujući, učeći, vodeći bilješke, i […]

Slikar i grafičar Josip Vaništa (1924. – 2018.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih umjetnika nakon Drugog svjetskog rata, široj javnosti možda najpoznatiji kao suosnivač Gorgone i prijatelj i posljednji portretist Miroslava Krleže. Njegov fascinantni umjetnički i životni put vjerojatno bi ostao nepoznat ikome izvan užeg kruga prijatelja i obitelji da Vaništa slikar nije bio i […]

Danas je, htjeli-ne htjeli, jedan od kriterija opće kulture i upoznatost s onom popularnom scenom iz filma Matrix kada Orpheus glavnome junaku Neu nudi izbor između crvene i plave tablete. Naime, živimo u doba postmoderne kulture, dakle u vrijeme popkulturne dominacije, što znači da reference suvremene kulturne i masmedijske industrije te komercijalnog spektakla općenito ozbiljno […]

Čovjek se od drugih oblika života na Zemlji razlikuje i po potrebi da se izražava kroz umjetnost. Svrbi nas duh u ograničenom tijelu. Književnost, kao umjetnička vrsta, u tehničkom smislu na prvi pogled i nije pretjerano zahtjevna: uz papir i olovku, za pisanje je potrebno poznavanje abecede, malo pravopisa i gramatike. I zaista, mnogi ljudi […]

Godine 1976. Sex Pistols i Ramones donijeli su na svijet mrtvorođenče punk rock. Tata Pistols socijalno osviješten, drzak, zajedljiv, u starim krpama – mama Ramones nagruvana ljepilom, apolitična, u uniformi od jeansa i crne kože. Umjesto da se čedu omogući dostojna sahrana, o njemu su, što ne uviđajući, što ne priznavajući njegovu neživost, brigu masovno […]

Često osporavan ili veličan zbog svojeg antiintelektualizma, bitnički pokret korijene ne vuče ni iz gostionice ni iz kupleraja nego sa sveučilišta Columbia, gdje su se pred kraj Drugog svjetskog rata mlađahni studenti Allen Ginsberg i Jack Kerouac počeli družiti s koju godinu starijim Williamom Burroughsom. Navodno je izraz beat generation prvi upotrijebio Kerouac, i to […]

Moguće je: nakon de Sadea, de Quinceyja, Célinea, Millera, Mishime, Geneta, Burroughsa, Bukowskog…, pisac i u 21. stoljeću može primati prijetnje smrću. Nije Houellebecq jedini takav i, ako ćemo pravo, nije mu se prijetilo samo zbog onog što je napisao nego i zbog onog što je rekao novinarima, no najrazvikaniji jest, a njegovih intervjua teško […]