Opis:

Ova knjiga ne nudi temeljiti, sustavni prikaz teme kojom se bavi. Ona je, više-manje, zbirka eseja povremeno pisanih tijekom proučavanja, osobito o Majstoru Eckhartu kao predstavniku kršćanskog misticizma. Eckhartove su misli jako bliske onima žena ili shina. Zen i shin se naizgled razlikuju: jednog nazivaju jiriki, škola “snage jastva”, dok je drugi tariki, škola “‘snage drugih”. Ali, postoji nešto zajedničko kod oboje, što će čitatelj odmah osjetiti. Eckhart, zen i shin stoga mogu biti smješteni u istu skupinu velike škole misticizma. Protkivajuća nit međuodnosa ta tri pristupa ne mora se neprestano očitovati na sljedećim stranicama. Pisac ipak gaji nadu da će one biti dovoljno poticajne da navedu zapadnjačke učenjake na daljnje proučavanje teme.

(…)

Kada sam prvi put pročitao – prije više od pola stoljeća – malenu knjižicu s nekoliko propovijedi Majstora Eckharta, duboko su me se dojmile, jer uopće nisam očekivao da bi bilo koji drevni ili suvremeni kršćanski mislilac mogao iznositi tako smione stavove kakvi su tamo izloženi. Iako se ne sjećam koje su propovijedi tvorile sadržaj ove malene knjige, te su ideje bile jako bliske buddhističkoj misli, doista toliko bliske da se gotovo moglo proglasiti kako su proizvod buddhističkog promišljanja. Ipak, koliko mogu procijeniti, Eckhart je bio izuzetno “kršćanski” nastrojen.

(…)

Vjerska se svjesnost razvija nailaskom na mrežu velikih protuslovlja gdje struji ljudskim životom. Kada ta svjesnost dosegne sebe osjećamo se kao da je naše biće na granici potpunog kolapsa. Ne možemo povratiti osjećaj sigurnosti sve dok se ne uhvatimo za nešto što nadilazi te suprotnosti.

Kakva god protuslovlja doživjeli, neće nam smetati ako nismo filozofi, jer nismo svi stvoreni baviti se nekom vrstom razmišljanja. Svejedno, ona u većini slučajeva sebe dokazuju na polju volje. Kada smo tamo potvrđeni, pitanje se doživljava oštrije, poput probadanja strijele. Ako je volja za moć izložena nekoj vrsti neprestane prijetnje, naprosto moramo razmisliti o životu.

Potom “Što je značenje života?” ne zahtijeva apstraktno rješenje, već dolazi do jednog koji je konkretan osobni izazov. Rješenje mora proizići iz iskustva. Napuštamo sve suprotnosti koje se javljaju na misaonom planu, jer moramo osjećati praktično zadovoljstvo životom.

Japanska riječ kono-mama je najadekvatniji izraz za ovo stanje duhovnog zadovoljstva. Kono-mama je jestvost stvari. Bog je jestvost na svoj način, cvijeće cvjeta na način svoje jestvosti, ptice lete putem svoje jestvosti – sve je to savršeno u svojoj jestvosti.
– Suzuki –