Opis:

Brzo i grubo: pristojna doza humora, klasične romantike i fino osmišljenih zaokreta u priči.

Dougless Montgomery je dvadesetšestogodišnja Amerikanka koju zatičemo na putovanju Engleskom koje je trebalo biti romantično i prema njenom nadanju vrlo vjerojatno i prosidbeno. No njezin dečko Robert je na put poveo i svoju razmaženu, debelu kćer Gloriju koja je čvrsto naumila zagorčati život svojoj potencijalnoj maćehi na svaki način koji joj se ukaže. Kad prilikom posjeta usputnoj crkvici Gloria lažno ocrni Dougless, Robert je napušta doslovce bez igdje ičega – očajna Dougless, naslonjena na mramornu grobnicu lorda Nicholasa Stafforda, grofa od Thornwycka, zavapit će iz svega srca i na njene suze bit će odgovoreno: dotični elizabetinac otjelovit će se pred njenim očima u svom srebrenom oklopu i s mačem optočenim draguljima. Na početku je Dougless uvjerena kako se radi o poludjelom istraživaču elizabetinskog doba, ali Nicholasova priča uskoro dobija uvjerljive detalje: on je grof zatočen u Toweru koji je tri dana prije svog zakazanog smaknuća umro od srčanog udara nad pismom koje je pisao majci. Nicholas je naime bio lažno optužen za veleizdaju, a iza niza smrtnih nesreća koje su pogodile njegovu obitelj, uključujući i njegovu planiranu smrt dekapitiranjem, stoji konkretna osoba iz njegove prošlosti. Dougless i Nicholas kreću na put Engleskom u pokušaju da otkriju istinu i promijene prošlost, a između lutanja i čuđenja nad papirom, automobilima, kadom i pastom za zube, Nicholasu postaje sve draža crvenokosa vještica, a i zgodni plavooki grof privući će Dougless na više načina. Ipak, kako ostvariti ljubav koju dijeli četiri stotine godina i urota koja mora biti spriječena?

Princ na bijelom konju, bez obzira na svoj cheesy naslov, je divna i zabavna knjiga za koju je većina hrvatskih čitateljica našla samo riječi pohvale. Deveraux možda nije Judith Mcnaught, no rekonstruirala je povijest na jedan nenametljiv i dovoljno uvjerljiv način bez da se izgubila u bespotrebnim širinama (nek dignu ruku svi koju su dva puta pročitali scenu u kojoj Honoria odijeva Dougless u renesansnu haljinu tešku dvadeset kilograma). Možda nije ni napisala ljubavnu priču veću od života, ali tu joj je negdje u susjedstvu: Nicholas i Dougless su vjerojatno najzabavniji ljubavni par koji je putovao kroz vrijeme naprijed i nazad. Humor i dijalozi možda nisu ni iskričavi kao oni S. E. Phillips, ali su ipak jako dobri – zapravo, bolji od prosjeka koji vlada u ostalim ljubavnim romanima koje sam imala prilike čitati. Nicholas je posebno genijalan lik: čas šekspirovski bijesan, čas mužjački samouvjeren, a čas nježan i tolerantan kao bilo koji suvremeni muški lik. Svidjela mi se i Dougless koja, iako iskorištavana i mekana srca, nije ispala kao jadan i glupav ženski lik što se redovito događa ženskim junakinjama osuđenima na ulogu dame u nevolji. Što se tiče fantastičnog elementa priče, nije u pitanju ništa revolucionarno, ali za ovu priliku funkcionira i više nego dobro i mnoge stvari na kraju uredno sjednu na svoje mjesto. U svakom slučaju, ova je knjiga premašila moja očekivanja i odsada očekujem još knjiga Jude Deveraux u izdanju KDS-a.
Bonus info: knjiga spada u autoričinu Montgomery-Taggart seriju koja se sastoji od preko dvadeset (!) knjiga, a Princ na bijelom konju je peta po redu, izdana 1989.