Opis:

Umjetnost je prikaz beskonačnog u konačnom, općega u posebnome. Indiferencija subjektivnog i objektivnog za filozofiju je predmet intelektualnog zrenja, ali u umjetnosti ona je neposredno dana i zato je umjetnost »dokument« filozofije. Filozofija za Schellinga ima svoje načelo i svoju svrhu u apsolutu, indiferenciji subjektivnoga i objektivnoga, realnoga i idealnoga. Budući da umjetnost u konačnom ostvaruje tu indiferenciju, umjetnost može biti nazvana »organonom« filozofije. Kao dokument i organon filozofiranja umjetnost i razumijevanje umjetnosti čine bitni dio filozofije.(…)

Umjetnost zat stoji s filozofijom na jednoj visini: obje prikazuju apsolut, one su njegove preslike koje u umjetnosi bivaju obkektivne. Ali umjetnost ih ima stalno samo u protuslici, u filozofiji one su nazočne kao praslike.(…)

“Filozofija umjetnosti” središnje je Schellingovo djelo jer stoji po sredini između filozofije prirode i filozofije mitologije i objave. Po nesvjesnoj umjetničkoj produkciji umjetnik stvara poput prirode, a kao sadržaj mu je dana, svjesno, mitologija pa onda i objava. Da je izvor umjetnosti mitologija, to je Schellingova originalna zamisao koju on dosljedno provodi u svom filozofiranju. Filozof mora imati, da bi dohvatio ideje, snagu umjetnika i po tome je umjetnost ‘conditio sine qua non’ istinskog filozofiranja.