Opis:

Iz knjige:

Već od početka Preporoda u Hrvatskoj, u prvoj polovici XIX. stoljeća interes je naših narodnih ustanova i pojedinaca za narodnu poeziju vrlo živ. U drugoj polovici toga stoljeća Matica hrvatska pokreće široku akciju oko sabiranja narodnoga blaga, u njoj se usredotočuje dodir s narodnim pjevačima, sakupljanje i sređivanje grade, a od 1896. ona je objelodanila deset svezaka Hrvatskih narodnih pjesama, a onda početkom Drugoga svjetskog rata prestala.

Matica hrvatska se opet prihvaća toga posla, ali na drugoj osnovi. Naš današnji, socijalistički odnos prema kulturnom naslijeđu pozitivan je, ali on nije više ispunjen sentimentalnim narodnjačkim divljenjem, nego je realan, pa i kritičan. Ta kritičnost proizlazi iz onoga danas već zreloga znanja, da su uzbuđenja koja su pokretala stvaralačke moći naših naroda, ma i posredno, bila ne samo odraz činjenica vremena, nego i odraz stepena svijesti o tim činjenicama.

Ako i jest od svih stvaralačkih izraza narodna poezija najobuhvatnije i najsadržajnijom jednostavnošću pronosila život dosadašnjih stoljeća naših ljudskih zajednica i intimne ljudske historije, ipak je sjaj iskrene emocije i jedrinu misaonog sažimanja pratila sjena feudalne vlasti, njezina klasnog morala i klasnog osjećanja ljepote.