Opis:

U knjizi Uz povijest filozofije Frane Franića polazim, poput starogrčkog učenika neke stare filozofske škole, ne osvrćući se kritički na njegovo djelo niti o njemu pišući sentimentalni osvrt, već, uz puno poštovanje svoga učitelja i profesora, ja i sam više filozofiram, stvarajući novo filozofsko djelo i kroz njega uspostavljajući ono božansko, odnosno istinu. Idem svojim putem i kroz svoju pustinju te otvaram filozofiji, a na svoj izvoran i specifičan način, nove vidokruge. U velikoj mjeri prihvaćam stavove svoga učitelja, ali se i osvrćem na neke filozofe o kojima moj profesor ne govori ili, pak, malo govori.
Fundamentalnoontološki gledajući, ovdje u ovom stvaralačkom procesu Franićevo djelo je bilo u prvom redu povod nastanka novog djela, odnosno njegova inspiracija, ali i ovdje, kao i kod starogrčkih filozofa, stalno se osjeća duh mog profesora Frane Franića, osjeća se ono što sam kao student primio u svojoj mladosti i što u meni traje i stalno je nov poticaj za novo i izvorno stvaralaštvo.