Opis:

Sve smo faktično znanje do onoga jest u njegovoj formi uvidjeli pod pretpostavkom da jest neka pojava, što bi svakako moglo ostati apsolutna pretpostavka za mišljenje i o kojoj se dvojba ne može riješiti drukčije nego samim faktičnim zorom. Samo s tom razlikom da za jedan dio činjenice, jastvo, u njegovu sadržaju uviđamo određen i kvalitativan zakon, a za faktični sadržaj tog samozora samo uopće da mora biti, dok za to, da je baš taj samozor, nemamo nikakav zakon; no ujedno oštro uviđamo da takav zakon uopće ne može postojati i da je zato kvalitativni zakon za tu određenost upravo samo bezakonje.
Ako se sada ono nužno nazove apriornim, u tom smo smislu apriorno uvidjeli čitavu faktičnost, čak i empiriju, time što smo je izveli kao neizvodivu.