Opis:

Knjiga svojevrsnih memoarskih eseja, dnevničkih priča, u kojima autorica opisuje svoje trogodišnje iskustvo života, rada i svakodnevice u glavnom gradu Danske, Kopenhagenu. Iskreno i otvoreno, bez zadrške, autorica predstavlja uspone i padove sebe i svoje obitelji, pritom nužno uspoređujući danske i hrvatske prilike, institucije, poslovne odnose, odnose u obiteljima, uviđajući u svakome od njih mane i vrline, vrijednih pažnje i razumijevanja.

Je li hladan sjeverni vjetar ima terapeutska svojstva na male bebe? Koji je najteži ispit na medicinskom fakultetu u Danskoj, a uopće ga nema u Hrvatskoj? Kad se na sjeveru ide u krevet? Je li Božićni domjenak stavka u ugovoru o radu? Koja je razlika na sjeveru između skupog hotela i hostela? Što znači partnerstvo i dijeljenje u vezi? Što zapravo znači kad Vas neko pozove na poslijepodnevnu roštiljadu? Zašto su penzioneri rijetka zaštićena vrsta u Kopenhagenu? Je li stvarno istina da je Hrvatska tax-free zemlja? Kako se pada razred u vrtićkoj dobi? Je li se banke brinu o građanima? Čemu služi lampica s plavom svjetlosti? Kako se unesrećiš ako nešto naslijediš? Koliko košta kad te prijatelji pozovu k sebi na večeru? Na ova i mnogobrojna druga zanimljiva, neobična i nama južnjacima teško shvatljiva pitanja odgovara ova knjiga. Pitanje je samo kako shvatiti odgovore: kao zabavu, novu putopisnu spoznaju ili možda samo jednostavno konstatirati činjenicu „Ah što mi je lijepo u Hrvatskoj!”