Opis:

Plemstvo, dakako pripada prošlosti, ali je činjenica da je razdoblje naše povijesti obilježeno političkom, kulturnom i društvenom djelatnošću ovoga društvenog sloja.
Autor knjige donosi slike plemićkih grbova i opisuje pojedinačno svaki grb, a uz svaki od njih daje i nekoliko povijesnih podataka o plemićkoj obitelji ili o pojedincu – nositelju grba.
Svi su grbovi dizajnirani u boji, prema utvrđenim međunarodnim heraldičkim pravilima.
Lika, Gacka i Krbava od starine su imale velik broj plemenitaških obitelji iz kojih su mogli izaći visoki časnici, suci, svećenici i drugi odličnici. Vojništvo je bilo područje gdje su se plemićke obitelji ovih krajeva istakle, pa su zbog različitih zasluga bile promaknute u plemićki stalež s pravom isticanja i nošenja grba. U tvrđavnim naseljima Otočac, Brinje, Prozor i Brlog članovi vojničkih posada, a posebice zapovjednici, bili su plemićkog podrijetla. U knjizi je navedeno oko 87 plemićkih grbova Like, Gacke, Krbave, Senja i Podgorja. Većina plemića bila je iz domaćih obitelji Gacke, Like i Krbave, a promaknuti su u plemićki stalež zbog vojničkih zasluga.
Među plemićkim obiteljima bilo je i bunjevačkih obitelji, koje su se doselile iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije, te obitelji iz Gorskog kotara i Primorja. Nekoliko je plemićkih obitelji bilo stranog podrijetla, uglavnom Nijemci i Talijani, primjerice Portner, Lang, Aichelburg, Loccateli i Marburg. Plemstvo je bilo hrvatsko-ugarsko, plemstvo Svetoga Rimskog Carstva i kranjsko plemstvo, a mnogi su zbog zasluga dobili austrijsko ili ugarsko barunstvo i grofovstvo.
Neki su dobili i visoka vojnička odličja i nosili titulu Zlatnog viteza.
Različita je i simbolika u grbovima plemićkih obitelji Like, Gacke i Krbave, pa možemo ustvrditi da su grbovi puni ratničke simbolike, jer se na ovim prostorima stalno vodio obrambeni rat za obranu ovih prostora od Turaka – Osmanlija.
U grbovima plemićkih obitelji, od simbola je uglavnom zastupljen životinjski svijet: lav, konj, orao, vuk, guska, zmija, riba, daždevnjak, pa kozorog, pas i druge životinje.
Sve životinje po učestalosti premašuje lav te je on najomiljeniji heraldički lik u grb ovima Gacke i Like. Velik je broj lavova u stojećem položaju, a u šapama uglavnom drže neko oružje. Vuk je tipičan hrvatski heraldički element, uglavnom vezan uz Gacku, Liku i Slavoniju.
Dostaje često u grbovima zastupljeno različito oružje: sablje, mačevi, bradve, buzdovani i sjekire, a često se pojavljuju i dijelovi ljudskog tijela, uglavnom odrubljene glave, ruka.
Čest je lik turska glava nabodena na sablju krivošiju, a to su uglavnom simboli naše i mađarske heraldike.
Lik sablje u grbovima zapadnoeuropske i srednjoeuropske heraldike ne postoji. Sablju krivošiju uvijek zamjenjuje ravni mač. Sablja je tipičan hrvatski, odnosno uskočki heraldički lik i ne susreće se u zapadnoeuropskoj heraldici.
Od mitoloških su životinja kao likovi zastupljeni: dvoglavi orao, te grif ili grifon (krilati lav s glavom orla), koji je u Gacku, Liku i Senj došao pod utjecajem srednjoeuropske heraldike. U nekoliko su grbova zastupljeni ijednorog, daždevnjak, triton i zmaj.
Dijelovi arhitekture: tvrđave, tornjevi i kule, čest su simbol, a isto tako i nebeske pojave: mjesec, polumjesec, zvijezde i rijeke.
Trobrijeg kao lik prikazanje u nekoliko grbova, a također i različit biljni svijet. Heraldika Like, Gacke i Krbave dosta je zanimljiva za proučavanje i zasigurno otkriva dosta važnih podataka korisnih za povijesnu znanost u cjelini, jer su ovi prostori jedni od najstarijih povijesnih prostora naše domovine, koji su bili naseljeni još u prapovijesti te imaju povijesni i kulturološki kontinuitet.