Opis:

Poštovani kolege i kolegice, dame i gospodo čitatelji, osjećam se dužan, jer i jesam dužan za kruh, mlijeko, struju… Pardon, nešto sam se zanio. Htio sam reći da se osjećam dužan napomenuti vam da sam rukopis koji je pred vama pronašao u obližnjem kontejneru, jednog kišnog i prilično sunčanog dana. Vidjet ćete i sami, a koliko sam shvatio, pisao ga je neki gospodin Očajnik – da, tako mu je prezime. Ne znam gdje se radnja točno zbiva, jer čas mi se činilo da je negdje u Europi, a čas da je u teškoj bijedi Afrike. Osim Očajnika, likovi ovih dnevničkih zapisa su njegova supruga Zakonita, njena majka, pa njegova punica (ime joj ne spominje, no vidjet ćete da je iznimno cijeni, te da su se uzajamno poštovali do krajnjih granica), stariji sin Papan, mlađi sin Blesi, koji se rijetko pojavljuje iz nepoznatih razloga, te susjed zastupnik Uvaženi sa suprugom Zastupnikovicom (imaju sina, malog debelog maturanta ili brucoša, što li je već, no njega gotovo da i nema u ovim zapisima), Bubi Goblen… te još neki zanimljivi ljudi.
Stanuju, ili su stanovali na trinaestom međukatu jedne deseterokatnice.

Što je s njima sad, gdje su, nitko ne zna. Neki kažu da ih viđaju svaki dan, da su oni zapravo tu oko nas stalno.
Možda još jedna mala napomena za one slabijeg želučanog stanja, u ovim zapisima sam primijetio priličan broj fekalizama i sličnih riječi, pa ako vam zasmeta, smjesta zatvorite knjigu i bacite je nekamo, u reketarnicu povijesti.
Eto, pred vama su ovi zapisi, pa prosudite sami o čemu i kome i koga i čega, oj…