Opis:

Ova kompilacijska studija tematski prolazi filozofijsko-teorijski itinerar od tzv. postmodernog stanja do suvremene biopolitičke teorije. U tom je smislu monografijskog karaktera, te donosi spektar promišljanja o suvremenosti.

Današnji, visokoglobalizirani svijet, svijet je «biopolitičkog stanja». Ovo je, pak, «izvanredno stanje» koje traži svoju filozofijsko-teorijsku analizu, te onda i političku preobrazbu.

«Postmoderno stanje» u vrlo širokom postavu svojih očitovanja obilježava jedan, za društveni život, statički period samozadovoljstva, ali i nelagodu prema svim pokušajima ikakve kvalitativne izmjene postojećeg. Odustaje se od izmjene političkog jer se drži da je liberalna demokracija, odnosno liberalni kapitalizam najbolji mogući politički poredak. Odustaje se od etičkog jer se smatra da se ono treba povući pred estetičkim oblikovanjem svakodnevice. Odustaje se od ekonomskog preobražaja jer bi on zaustavio nezadrživo, metastatičko bujanje globalnog multinacionalnog kapitalizma i njime nametnutog konzumerizma.

Biopolitička teorija, kao svojevrstan filozofijski novum što ga uvodi Michel Foucault, a u svojim ga djelima sustavno razlaže Giorgio Agamben, nudi oslobađajući prostor za neku novu politiku koju najvećim dijelom tek treba iznaći. Na neki se način ova nova politička filozofija vraća aristotelovskom jedinstvu etike i politike. Etika i politika dva su pojma koja se danas često smatraju odvojenima, iako su povijesno povezani i pripadaju istome misaonom sklopu.

Nove epistemološke paradigme obilježavaju kritički pogled na globalizacijske procese u svijetu, kao i na dominantan liberalno-demokratski obrazac političkog obnašanja vlasti u njemu. «Biopolitička teorija» daje u tim okolnostima nov pogled na svijet i na forme života u njemu sadržane. Ona nudi nove teorijske smjernice koje ponovno vraćaju praktičko značenje filozofiji i politici, što su ga ove izgubile u inačicama «postmodernog stanja».

Nova biopolitička teorija smjera praktičkom preosmišljavanju polja političkog, ponovnoj afirmaciji filozofije, kao i rehumanizaciji životnog svijeta. Primjenjivost tih spoznaja znači osebujno preosmišljavanje praktične filozofije. Prestrukturacija praktičkog, političkog prostora ocrtava mogućnosti promjena u sve nesnošljivijem svijetu današnjice.