Opis:

U svijetu entropijskih poredaka premreženih »društvima kontrole« (Deleuze), jedino što nam preostaje jest osebujna FILOZOFIJA OTPORA. Otpor je to kao »ljudski isuviše ljudski« poriv za osvajanjem enklava Pravednosti u impotentnom (tek) formalnom okviru ljudskih práva i sloboda. Nadalje, filozofija danas mora biti u onome što se još od Antike naziva eudaimonia – sreća kao blaženstvo. Odgovor, pak, na pitanje što je filozofija, može biti tek »filozofirajući odgovor«. Ne dostaje nam više kao presudan njezin izrijek kao »ljubav spram mudrosti«. Heidegger i Deleuze&Guattari razrješenje svojega pitanja o »štostvu« filozofije dobivaju – prema mojem dubokom uvjerenju – u Badiouovuoj osebujnoj »metafizici zbiljske sreće«. Središnji dio knjige – njegov interludij – bavi se fenomenima jezika i umjetnosti, posebice filma. Umjetničko djelo Julija Knifera (supostavljeno s filmskim opusom Mihovila Pansinija) postaje aktom slobode, dakle OTPORA! Obojica autora nastoje, svojim anti-stavom – Knifer anti-slikom, a Pansini anti-filmom – afirmirati umjetnost sàmu. Kako, pak, označiti mjesto JEZIKA u takovrsnoj »filozofiji otpora«? Jezik se kao nešto najnavlastitije svakome ljudskom entitetu treba osloboditi svoje komunikacijske svrhe. Do toga bismo mogli stići ako obnovimo JEZIK kao generičku bit čovjeka. Konačno, dospijevanje u jezik jest i medij dolaska u svijet (Sloterdijk). Posljednji dio knjige posvećen je pojmu “fašizacije”. Što je to fašizam? Pojam kojemu se uvijek iznova vraćam potrebno je objasniti u u operativnom smislu njegove aktualne filozofijsko-teorijske upotrebljivosti. Može li se povijesno-epistemološki još uvijek pristupiti pojmu? Što je to FILOZOFIJSKI OTPOR OTPOR besmislenom i bespojmovnom svijetu? Kroz to se umijeće razotkriva revolucionarna želja za jednim događajem nastanjivanja nove zemlje i naroda u kojemu se rađa filozofija. Filozofija se re-teritorijalizira naspram svih dispozitiva kapitala, u »ne-fašističkoj egzistenciji, u polju imanencije.