Opis:

Ante Stipančić bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krčmu. Kao mladić je postao natporučnik, ali je napustio službu i živio od očeve imovine. Zagledao se u Valpurgu Domazetović iz također ugledne, ali ne i tako bogate obitelji. Valpurga je bila mnogo mlađa od Ante, a kad su se vjenčali bilo joj je samo 16 godina. 1806. godine Valpurga je rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je pripremao gozbu povodom njegova krštenja. Trebala je to biti gozba koju će Senj dugo pamtiti, a zacijelo je i bila zapamćena po skandalu koji se tamo odigrao.
Naime, pijani Winter je Valpurgi izjavio ljubav zbog čega je Stipančić poludio i napao ga sabljom, nakon čega se društvo razišlo. Winter je napustio Senj. Jednom prilikom kada Stipančić nije bio kod kuće Valpurga je pronašla njegove spise. Čitala je o njegovim željama za usponom i pronašla je spis o Jurjevom krštenju i sudskoj parnici zbog napada na Wintera. O tome joj Ante prije nije ništa rekao, ali je ona unatoč tome što je vidjela vlastitim očima spise još uvijek vjerovala da je Ante savršen. Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga nije smjela ljubiti da ne bi postao razmažen. U međuvremenu je Valpurga rodila i kćer Luciju za koju Ante nije mario. Sva Antina osjećajnost, pažnja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. Otac je svog “veoma inteligentnog” sina poslao na školovanje u Beč, a za Luciju nije htio niti malo novca odvojiti da bi se školovala iako je imala mnogo afiniteta, a da i nije imala učinila bi to da pokaže da i ona to može. Na Valpurgin zahtjev da i nju školuju je rekao da nemaju novaca za oboje, no ona je ipak učila talijanski i njemački jezik. Juraj nikako nije mogao završiti studij. Četiri su se godine školovanja otegle u deset, a troškova je bilo sve više i više. Dio po dio imovine Stipančić je prodavao uvijek pronalazeći opravdanja za Jurjevo ponašanje. Pustio je Luciju na jedan ples i mnogi su se mladići zanimali za nju. Ona je željela češće izlaziti i družiti se sa svojim vršnjacima, a to je njoj bilo zabranjeno. Andrija Bukovčić, stari mornar koji je spasio Antin brod, došao je u posjet Stipančićima i zamolio Antu za glas u saboru što mu je Ante obećao, ali nije poštivao svoju riječ. Ante nije bio izabran za suca, što je žarko želio. Za suca je izabran Čolić. U gradu su počeli nemiri. Senj se podijelio na dvije strane (iliriste i protivike ilirizma). Vukasović želi pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi nacionalnu svijest. Njegov protivnik je major Benetti koji polako gubi ljude koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovića. Sve više želi Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokušava mu se osvetiti zbog načina kojim postupa prema njoj. Odnos postaje gori. Lucija je slomljena, otac još više ljut, a Valpurga ih pokušava pomiriti. Juraj je potrošio sav novac ali nije završio studij, i osramotio je obitelj zaposlivši se kao konobar. Ante je emocionalno uništen i “mora” naći novac za Jurja. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva ništa. Benetti saznaje od Martinčića da Ante treba novac i nudi mu posao koji ga jako privlači, ali Ante u početku ne uspijeva. Stipančić je tražio novac od Vukasovića, no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio obećavši da će im to nekako vratiti. Krajem jeseni Ante je obolio od upale pluća. Sada je bio samo starac osuđen na ležanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od Jurja da je položio i posljednji ispit s odličnim uspjehom. Uskoro je umro na Lucijinim rukama. Juraj nije bio prisutan. Mladi se Stipančić napokon vratio kući u siječnju 1832. godine sa prijateljom Alfredom. S vremenom Lucija se snažno zaljubila u Alfreda, za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju. Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kuću i dala mu novce on i Alfred su otišli i nisu se više javljali. Luciji su još uvijek stizali Petrarkini soneti s inicijalima M.T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, boležljiva i slomljena. U strahu za njeno zdravlje majka se olučuje na prevaru i zamoli M. Tintora koji joj šalje sonete da piše Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no ona uskoro razotkriva prijevaru i tada naglo oboli i umre. Na samrti ju je Tintor i posjetio. Lucija je umrla ljepša nego ikad. Tintor se nakon tragičnog događaja zaredio. Valpurga je umrla u bijedi i siromaštvu proseći na ulici umotana u plahtu da ju ne prepoznaju.