Opis:

A onda je s pravom započelo svadbeno slavlje kao prvi dan našega potpunoga života, kao predslika željkovanog raja. Dok su se dvoranom širili osmijesi, i anđeli su bili pokraj nas. Uz pjesmu i ples, uz obilje stola, uz prijatelje i rod s Bogom među nama taj dan se svojim veseljem protegnuo na tri dana, na sedam dana, na medeni mjesec, na osmijehe iza toga. Gdje Bog stoluje, tu je uvijek tako.

Ali što ostaje od naše svadbe nakon prvih godina, nakon decenija, nakon povratka u svijet koji Ga nikad nije ljubio? Čim je nestalo Isusa, i slavlje je prestalo. Čim smo postali «obični ljudi», zaboravili smo na evanđelje mira pa se na sve vratio onaj gusti mrak s početka betlehemske noći.