Opis:

Bubner je daleko od toga da svoj odnos spram pojava suvremene umjetnosti odredi onom čestom i često tako dojmljivom kritikom kulture koja, najčešće toga nesvjesna, u osnovi samo varira davni Hegelov pravorjek o umjetnosti kao »bitno prošloj«. Kao i drugdje, osporava on i ovdje, uza sav potrebni respekt, apsolutnu valjanost Hegelove teze. Jednako tako nastoji ispod i iza onih tako očevidnih procesa samodestrukcije umjetničkog djela, kao tradicionalno bitnog nositelja onog umjetničkog, ipak na koncu iznaći i prepoznati znakove obnavljanja njezina izvornog simboličkog određenja, udaljujući se opet svjesno od Hegelova višeg stupnjevanja onog romantičnog u umjetnosti u odnosu na simboličko, u njega shvaćeno i određeno gotovo isključivo kao puki predstupanj prave i istinske umjetnosti…