Opis:

Sedam dijaloga Filozofije u budoaru prate fizičko, moralno i filozofsko obrazovanje mlade libertinke Eugenie. I u ovom Sadeovom djelu ogleda se njegov san o svemoći – učitelji su libertinci, slobodoumnici i razbludnici, koji uživaju u svim prednostima koje im daje njihova plemenita krv. Dječju naivnost zamijenit će cinizam zrelosti; optimističnost prosvjetiteljstva nasljeđuje potpuno i sveobuhvatno razočaranje. Sade, kao i enciklopedisti, kritizira lažne vrline (aristokratsku čast, ćudoređe u pogledu seksualnosti …) i religiju.

Novelom “Filozofija u budoaru”, napisanom 1795., francuski pisac Marquise de Sade detaljno oslikava uvođenje mlade djevojke u svijet seksa i metafizičke požude. Davno prije rođenja psihoanalize, de Sadeovo djelo iznosi na svjetlo najskrivenije sklonosti ljudske podsvijesti i oslobađa ih moralnih stega, dopušta im da slobodno plove u punom naboju. Jedni će ga proglasiti proizvodom bolesna uma, ali mnogi, poput Alberta Camusa, Simone de Beauvoir, Georgesa Bataillea smatrali su ga oštroumnim piscem koji je u svijetu izokrenutih vrijednosti, uz ponešto satire i humora, čitatelju razotkrio zlo.