Opis:

Autor knjige o Konstantinu Filozofu Solunskom (Ćirilu), tvorcu jednog od slavenskih alfabetskih pisama u svrhu kristijanizacije Slavena, pristupa Konstantinovu sastavljanju toga pisma sa sasvim drukčijeg stajališta od dosad postojećih istraživanja. Razvija teoriju da se Konstantin koristio uglavnom raznim likovnim simbolima, matricama i slično, konstruirajući pismo na osnovi misaonosti što proizlaze iz takvih simbola i značenja, a koji preko sakralne umjetnosti izvorno govore o Bogu i ustrojstvu vjere. Tako je tvorac glagoljice zapravo stvorio jedinstveno i cjelovito djelo, ne isključujući vezu s ostalim pismima, od kojih se razlikuje baš složenošću koja upućuje na simboliku kršćanske vjere. Izvori i metodologija rada na primjerima pokazuju autorove pretpostavke i onih drugih koji su hipotetički u izučavanju glagoljice pridonijeli rasvjetljavanju etimologije toga pisma.