Opis:

Knjiga koja je prije pet godina uzburkala hrvatsku i svjetsku javnost: bila je napadana kao ”glupa i zaostala” ali i hvaljena kao hrabra točna prekretnička, nagrađivana prevođena na strane jezike i uvrštena u literature na fakultetu!

Razlog tako neuobičajenog odjeka jedne teatrološke knjige leži u smjelosti, provokativnosti i recentnosti! S brojnim primjerima iz cijele Europe knjiga je pokazala na koji je način kazališni trend pun nasilja, krvi i sperme (zvan in-yer-face, novi brutalizam i sl. s britanskim autorima poput Sarah Kane i Marka Ravenhilla) nametnut europskim kazališnim scenama kao nešto „moderno, novo i izuzetno važno“, kao nova europska drama. Iako je u početku izazivao otpor kako publike tako i kritike, trend je nametan demagogijama i uvredama rastjeravši i ono malo kazalište publike koje je krajem 20 stoljeća ostalo privrženo toj umjetnosti.

Boreći se protiv nametanja trenda nove europske drame odnosno dramaturgije krvi i sperme, ili in-yer-face (drame koja udara u lice) ova knjiga zagovara kazalište koje voli, dramsko kazalište. Knjiga je vapaj za kazalište gdje postoji damski pisac koji nam priča razumljivu, zanimljiviju i napetu priču (a ne niz nepovezanih fragmenata koji nam ništa ne govore pod izlikom suvremenog umjetničkog izraza), koji nam opisuje likove koje možemo prepoznati i s kojima možemo suosjećati (a ne neprepoznatljivi, prazni likovi pod izgovorom da je život takav), kazalište koje u nama budi pozitivnu emociju i mogućnost katarze (a ne dokidanje pozitivne emocije pod izlikom da je to kič i zaostalo), kazalište koje afirmira ljudske vrijednosti (a ne razara sve temeljne ljudske vrijednosti pod izlikom umjetničke istine). Knjiga raskrinkava način nametanja ali i pokazuje krugove moću u europskom kazalištu.

Novo izdanje izlaže i što se s trendom dogodilo u pet godina od objave prvog izdanja. Proročanstvo izrečeno u knjizi se obistinilo – trend je mrtav u centrima iz kojih je krenuo (V. Britanija je zainteresirana za verbatim, njemački redatelji opet režiraju klasike), ali su u glavnoj kazališnoj struji ostale posljedice: eksplicitno nasilje i opisi seksa postali su obavezni, mladi pisci pišu prazne drame u uzaludnoj nadi postavljanja a Sarah Kane je ušla u kanon prihvaćenih pisaca.

Zbog burnog života knjige ovo je izdanje i autoreferencijalno – donosi odjeke koje je knjiga izazvala i to kako pohvalne tako i sve pokude jer je borba za i protiv knjige koja se bespoštedno vodila bila borba za određenu vrstu teatra i svjetonazor – za teatar koji ima priču koju razumijemo, karakter kojeg prepoznajemo, emociju koju doživljavamo, smisao i značenje za suvremenog čovjeka…