Opis:

“Beskorisno je gledati ili govoriti o materijalnim gunama prirode i sreći i nesreći koje iz njih proizlaze kao da su stvarne. Kada um odluta tijekom dana i čovjek počne misliti o sebi kao o jako važnom ili kada po noći sanja da lijepa žena uživa s njim, sve su to samo lažni snovi. Slično tome, sreća i nesreća koje potječu od materijalnih osjetila su beznačajne.” (Srimad Bhagavatam 7.2.48)

Sreća i nesreća koje potječu od djelatnosti materijalnih osjetila nisu prava sreća i nesreća. Zbog toga Bhagavad-gita govori o sreći i nesreći koje su transcendentalne prema materijalnom shvaćanju života (sukham atyantikam yat tad buddhi-grahyam atindriyam). Kada se naša osjetila pročiste od materijalne zagađenosti, postaju atindriya, transcendentalna, a kada s transcendentalnim osjetilima služimo gospodara osjetila, Hrišikesu (sanskrit – gospodar osjetila), možemo osjetiti pravo transcendentalno zadovoljstvo.