Opis:

Što znači proglasiti “kraj povijesti”, kao što je to nekoliko mislilaca učinilo proteklih godina? Francis Fukuyama, američki politički teoretičar, izazvao je znatnu pomutnju svojom knjigom Kraj povijesti i posljednji čovjek (1992), u kojoj tvrdi kako su propast komunizma, te pobjeda liberalizma i ekonomije slobodnog tržišta, donijeli “kraj povijesti” kakvu poznajemo. Među njegovim kritičarima ističe se Jacques Derrida, čije su Aveti Marxa “dekonstruirale” ideju “kraja povijesti” i razotkrile je kao neku vrstu ideološke obmane, koja pokušava spasiti nedovršeni projekt demokracije.

Knjiga Derrida i kraj povijesti stavlja Derridu i njegovo odbacivanje Fukuyaminih tvrdnji o “kraju povijesti” u širi kontekst tradicije “endističke” misli. Kritika endizma koju provodi Derrida, naglašava se kao jedan od najvrednijih doprinosa postmodernističkoj kulturnoj debati – a također i kao najpristupačniji uvod u “dekonstrukciju”, kontroverzni filozofski pravac što ga je on pokrenuo.

Stuart Sim predaje kritičku teoriju na Sveučilištu Sunderland. Autor je nekoliko djela o kritičkoj i kulturnoj teoriji, i urednik Ikono-kritičnog rječnika postmodernističke misli (1998).
SADRŽAJ
Dovođenje povijesti u pitanje
Razumjeti Derridu
Endizam
Fukuyama i kraj povijesti
Baudrillard i kraj povijesti
Lyotard i kraj povijesti
Svijest i kraj povijesti
Što je differance? Etos dekonstrukcije
Politika dekonstrukcije
Duhovi, sablasti i odgađanje kraja
Idealno i realno: rušenje Fukuyame
Pitanje današnjice?