Opis:

Riječ je o nesumnjivo najvažnijoj knjizi ekonomske problematike koja je izašla od početka ovog stoljeća, mišljenje je najvećeg broja vodećih svjetskih ekonomista. Riječ je o dubinskoj znanstvenoj studiji koja se bavi analizom odnosa između kapitala i rada, odnosno govori o tome kako veći profit od kapitala u usporedbi s profitom od rada stvara sve veću društvenu nejednakost, jer se bogati još više bogate, a siromašni siromaše. Zbog takvog odnosa nova stvorena vrijednost pretapa se u osobno bogatstvo, a ne ide u investicije za novu proizvodnju.

Ova knjiga je značajna kritika dominantnog položaja tzv. naslijeđenog kapitala u suvremenim kapitalističkim društvima, zbog čega se rascjep između malobrojnih bogataša i gomile ostalog stanovništva u cijelom svijetu produbljuje, i to tako snažno da se obnavlja nekadašnje klasno, pa čak i kastinsko društvo. Autor te fenomene promatra u povijesnom kontekstu, te pokazuje kako se kretao odnos kapitala i rada u prošlim stoljećima. Koristio se pri tome ne samo ondašnjim ekonomskim pokazateljima i statistikama, nego i drugom literaturom, pa čak i beletristikom te na živahan način pokazuje kako su funkcionirala svojedobno francusko, američko i britansko društvo citirajući dijelove romana Jane Austen, Honorea de Balzaca i Henryja Jamesa.

Knjiga je posebno zanimljiva u svojoj analizi najnovijih trendova. Autor tvrdi kako je taj rascjep između bogatih i siromašnih bio bitno smanjen tijekom 20. stoljeća, jer su dva svjetska rata osiromašila najbogatije, te naveli političare da uvode brojne mjere socijalne politike u što su bile uključene u mjere redistribucije bogatstva. To je trajalo do osamdesetih godina kada je opet počelo bogaćenje bogatih prvenstveno zahvaljujući ekonomskim politikama američkog predsjednika Ronalda Reagana i britanske premijerke Margaret Thatcher, a nastavlja se i u 21. stoljeću sve do danas.

**

“Sa sigurnošću možemo reći da je Kapital u dvadeset prvom stoljeću, magnum opus francuskog ekonomista Thomasa Pikettyja, najvažnija ekonomska knjiga godine, a možda i desetljeća. Piketty, nedvojbeno vodeći svjetski stručnjak za prihode i imovinsku nejednakost, ne samo što pokazuje kako se sve više bogatstva koncentrira u rukama ekonomske elite, nego ujedno i dokazuje da se krećemo prema “vlasničkom kapitalizmu”, u kojem ekonomijom dominira naslijeđeno bogatstvo pa je stoga važnije gdje je netko rođen nego koliko je marljiv i nadaren.” (Paul Krugman, New York Times, 23. ožujka 2014.)

“Piketty se pita kako će izgledati svijet za 50 ili 100 godina, hoće li ga “posjedovati brokeri, top-menadžeri, superbogati ili možda zemlje koje imaju naftu i plin, ili možda Bank of China, ili možda sigurne porezne luke, kamo će se ti akteri povući?” Odgovara: “Bilo bi apsurdno da se to ne pitamo, nego da se tješimo kako će se sve u jednom trenutku izbalansirati, a nejednakosti smanjiti.” Predlaže da se približe svjetovi onih koji ne moraju raditi, a dobro žive, i onih koji moraju raditi, a loše žive. Piketty kaže da nije ništa novo što postoje porezi, recimo, na posjedovanje zemlje u stara doba, tako da je logično da se oni prošire i na druge oblike kapitala, a pogotovo na financijsku industriju. Ali, kako bi to funkcioniralo, drakonsko oporezivanje bogatih moralo bi se provesti posvuda. Glavni je cilj takvoga oporezivanja naprosto stati na kraj nejednakosti, a sve je drugo sporedno.” (Ines Sabalić, Jutarnji list, 18. svibnja 2014.)