Opis:

Na izvanredno jasan i uvjerljiv način Horowitz nas uvodi u temu psećih perceptivnih i kognitivnih sposobnosti, a potom plastično ocrtava kako je to biti pas. Kako je to moći nanjušiti ne samo hranu u kući nego i osjećaj tuge u ljudima, ili čak prolaženje vremena. Kako je moguće da se sićušni pas uspijeva lijepo igrati s golemom dogom. Kako je to slušati tjelesne vibracije insekata ili zujanje fluorescentne svjetiljke. Zašto se osobu na biciklu svakako treba naganjati? Kako je to služiti se ustima umjesto rukom? Ukratko, takvo je iskustvo biti pas koji svijet doživljava s visine od dvije stope, okružen mirisima s pločnika dok su mu oči u ravnini s našim gležnjevima ili koljenima.

Ova knjiga objašnjava spomenuta pitanja, ali i puno više od toga. Odgovori mogu biti zapanjujući – nakon što odlučimo odustati od prirodne sklonosti da pse antropomorfiziramo.

Knjiga također sadržava rezultate najnovijih istraživanja o sposobnosti pasa da “nanjuše” bolest, o tajnama psećih repova i njihove vještine da pročitaju naše emocije ili govor tijela.

Iako se ne radi o priručniku za obučavanje pasa, knjiga ima praktičnu vrijednost za ljubitelje pasa zainteresirane da shvate zašto se njihovi psi ponašaju tako kako se ponašaju.

Odnos između ljudi i pasa zacijelo je najfascinantniji odnos na relaciji životinja – čovjek, stoga što su psi od divljih životinja postali čovjekovi prijatelji – a ta je prilagodba izmijenila njihovo tijelo, mozak i ponašanje. Ipak, psi i dalje ostaju životinje – bliske ali i tajanstvene. Laganim pristupom i uz čvrstu potporu znanstvenih dokaza Alexandra Horowitz proučila je životinjsku vrstu za koju mislimo da je najbolje poznajemo no često se pokazuje da je najmanje razumijemo. Ova knjiga maksimalno će vas približiti poznavanju pasa i uvidu u njihovo percipiranje svijeta.

Proučavajući etologiju (znanost o ponašanju životinja) bijelih nosoroga i patuljastih čimpanza u Zoološkom vrtu u San Diegu, profesorica psihologije i ljubiteljica pasa Alexandra Horowitz uočila je da se njezine istraživačke metode mogu jednako tako primijeniti na pse u lokalnom psećem parku; ondje je počela proučavati ponašanje pasa tijekom igre. Nakon osam godina istraživanja ustanovila je da ljudi, unatoč bliskoj povezanosti sa psima, nisu u stanju pojmiti način na koji psi percipiraju svijet oko sebe, što ju je dovelo do zaključka da psi poznaju ljude bolje nego ljudi pse. Horowitz počinje time što poziva čitatelje da se užive u pseću perspektivu – na način da pokušaju zamisliti da žive oko pola metra iznad zemlje, da imaju nevjerojatno razvijen njuh koji bi se mogao usporediti s čovjekovom sposobnošću da stvari vidi trodimenzionalno (iako pseći vid, u kombinaciji s oštrim njuhom može rezultirati kompleksnijom percepcijom boja nego što to čovjek može zamisliti). Autorica proučava društvene i komunikacijske vještine pasa kao i praktične aspekte suživota pasa i njihovih vlasnika. (Horowitz se ne slaže s pristupom u dresiranju pasa koji se temelji na pojmu čopor