Opis:

Što je umjetnost? Ovo se pitanje, kao sustavno-filozofijsko, sagledava upućeno u vlastiti povijesno-filozofijski misaoni tijek. Jedan kratak odsječak, otprilike posljednji pregledan odsječak toga tijeka, čini vidno polje u kojem se kreću istraživanja koja slijede: filozofijska estetika i filozofija umjetnosti na prijelazu 19. i 20. stoljeća, kako su se izražavale u psihologiji, filozofiji života, novokantovstvu i fenomenologiji. Ovaj rad nastoji iznova kročiti nekolicinom naizgled već ispitanih problemskih područja te refleksije, iznova problematizirati nekoliko njezinih, naizgled već prijeđenih koraka. Nastoji to činiti iz interesa za osnovni problem te refleksije: povezanost umjetnosti i religije – pri čemu se pokazuje da ta povezanost u odnosu na umjetnost ne može biti izvanjska i slučajna, nego joj mora biti unutarnja i bitna, i pri čemu se nadalje pokazuje da je religija doista primarna, ne kao predodžba onog nepredočivoga, nego kao prikaz, kao kult. Nadalje, ovaj rad nastoji to činiti slijedeći osnovni korak te refleksije: zaokret unatrag u povijest same umjetnosti i njezine bitne povezanosti s kultom – pri čemu se dakle dokazuje da se to pitanje (“Što je umjetnost?”), želimo li da ima smisla, mora povijesno precizirati. Umjetnost danas više nipošto nije ono što je bila u svojem ranom dobu, kultna reprezentacija mitsko-magijske prezentnosti. Ali i ono što je umjetnost nekoć bila ipak s druge strane pripada njezinoj sadašnjosti, premda preobraženo. Što je dakle umjetnost danas, u zbilji lišenoj mita i magije? I na koji način ta njezina preobražena kultna prošlost pripada njezinoj sadašnjosti?

To pitanje (koje se danas postavlja iz mnogo drukčijih filozofijskih temeljnih odluka nego još prije nekoliko desetljeća) samo doduše više nije izravnom temom ovog rada. Ali učiniti ga vidljivim u njegovoj oštrini, raskriti ga u njegovu dosegu i dubini, to je prva pretpostavka da bi se na nj moglo odgovoriti. Istraživanja koja slijede voljela bi imati udjela u tom zaoštravanju i raskrivanju filozofijskog pitanja o biti umjetnosti.

A. H.

Alois Halder emeritirani je profesor filozofije na Sveučilištu u Augsburgu. Studirao je filozofiju i teologiju na Sveučilištu u Freiburgu, gdje je 1955. kod poznatog filozofa i teologa Maxa Muellera doktorirao disertacijom iz koje je daljnjom doradom nastala knjiga “Umjetnost i kult”.

Ovo izdanje rađeno je prema izdanju iz 1987. godine, kada je knjiga “Umjetnost i kult” doživjela svoje drugo izdanje (prvotno je napisana 1963.) i u međuvremenu postala jednim od standardnih djela iz područja filozofije umjetnosti u njemačkom jezičnom području.

U knjizi se hermeneutičkom metodom istražuju i kritički tumače najznačajnije teze o anti-metafizičkoj estetici u Europi kasnoga 19. i ranoga 20. stoljeća te sistematski problemi odnosa umjetnosti spram kulta i religije. Svestranom analizom osnovnih teoretskih pozicija autor daje odgovore na dva bitna pitanja kojih aktualnost očigledno raste pri današnjem pojačanom kulturno-povijesnom interesu za filozofske i antropološke osnove religije, naime na pitanje o ulozi umjetnosti u suvremenoj zbilji lišenoj mita i magije te na pitanje u kojoj su mjeri za tu zbilju još uvijek bitno konstitutivni njezina izvorna kultna određenost i magijsko podrijetlo.