Opis:

Monografija Ane Lederer suvremenom teatrološkom metodologijom rekonstruira Strozzijevo redateljsko djelovanje u hrvatskome i inozemnim kazalištima tijekom gotovo pola stoljeća, analizira autorov teorijski prinos hrvatskoj redateljskoj poetici, kontekstuira Strozzijeve režije u inscenatorsku sliku hrvatskoga kazališta od 1920. do 1970, pa ovom monografskom studijom – opremljenom brojnom relevantnom, do sada manje poznatom, ili posve nepoznatom teatrologijskom dokumentacijom – znanstvenoj i kulturnoj javnosti pruža uvid u jedno od neopravdano zanemarenih poglavlja nacionalnoga kazališta.