Opis:

“Arthur Schopenhauer (1788-1860) istaknuti je njemački filozof-idealist, smatran pesimistom. Naglašavao je iluzornost ljudske sreće i neizbježnost patnje, uvjetovanih “voljom za život” s njenim vječnim nezadovoljstvom ukorijenjenim u svakom biću. Schopnehaurer vidi ovaj svijet kao najgori mogući. Prema njemu, kada bi bio još samo malo gori, ne bi uopće mogao postojati, točnije opstojati. Utjehu i zaborav za ljudske patnje i užase on nalazi u umjetnosti, posebice glazbi. U politici je bio vrlo konzervativan. Bio je protivnik demokracije. Nagovještavao je sumrak zapadne građanske kulture, bio je tužan i smrknut, neki ga smatraju cinikom. Schopenhaueru se, polazeći od humanističkih ideala, može štošta prigovoriti, ali sigurno ne izuzetno dobro poznavanje ljudi, nedvojbena umnost i nesumnjiva osobna moralnost. Njegov je nauk umnogome blizak budističkom svjetonazoru. Koliko god idealističkog i humanističkog osobnog svjetonazora čovjek bio, sigurno nije nerazumno razmisliti o Schopenhauerovim parenzama i maksimama te u realnom životu biti oprezan i suzdržan.” /www.humanitas.info/