Opis:

Strasti s kojima se borimo filozofi poimaju kao poroke u koje ljudi zapadaju vlastitom krivnjom; zbog toga ih običavaju ismijavati, plakati na njima i upućivati prijekore, a oni koji hoće izgledati većim svecima od drugih običavaju ih i proklinjati. Na taj način misle da su napravili nešto božansko i vjeruju da su dostigli vrhunac mudrosti kad na razne načine hvale ljudsku narav koje nigdje nema, i kad onu, koja uistinu postoji, nipodaštavaju u svojim iskazima. Oni naime ljude ne poimaju onakvima kakvi jesu, nego onakvima kakvima bi željeli da budu: odatle je došlo do toga da oni ponajvećma umjesto etike pišu satiru, te nikada nisu smislili neki politički nauk koji bi bio koristan, nego samo one koji predstavljaju utvare te se mogu primijeniti ili u utopiji ili u onom zlatnom dobu o kojem pišu pjesnici, a u kojem su najmanje potrebni…..