Opis:

Tekstovi okupljeni u ovoj knjizi novinski su eseji pisani za Slobodnu Dalmaciju, točnije za SD Forum. Prilog za kulturnu tranziciju, te, manjim dijelom, za SD Magazin. To porijeklo i namjena određuje u znatnoj mjeri njihov žanrovski karakter filozofsko-teorijske publicistike, aplicirane na “dnevne” događaje i cijepljene protiv virusa ozbiljnosti, uzvišenosti ili konstruktivnosti koji inače krasi filozofe s osjećajem za “povijesni” ili “nacionalni” trenutak.

Tekstovi su nastali u kontinuitetu od ranog ljeta 2003. do jeseni 2004. godine i odnose se na različite događaje i osobe u javnom – političkom, kulturnom, znanstvenom i medijskom – prostoru Hrvatske u posljednjem razdoblju tzv. trećesiječanjske vlasti te prvom razdoblju ponovne vladavine tzv. reformiranog HDZ-a koji sa svojim partnerima vlada jednako groteskno kao što je vladala prva koalicijska garnitura od 3. siječnja 2000.

Tekstovi nisu pisani (ni planirani) u žanru novinske kolumne. Oni su, na teorijskim pretpostavkama i materijalu koji inače pripada semiotici, pokušaji filozofske publicistike u kojoj se događaji ne pojednostavljuju i ne pojašnjavaju nego prikazuju i interpretiraju u svojoj složenosti.

“Sve je bilo odlučeno onog trenutka kad se Mirko Filipović pojavio na sceni Ultimate Fightea u haljinici od crnog t-shirta do prepona. Ni opako zvučeći natpis “Zvonimir Security” niti debele herkulovske noge nisu ga učinile muškijim. Taj nespretni performans negiranja dekadentnog glamura scene uz pomoć puke sirovosti tijela, mrkog pogleda i mrzovoljne face, asketizam seljačko-policajotske forme naprama senzualne teatralnosti blister-ogrtača i kapuljače alla Minotauro, bio je odmah kažnjen: i Filipović je jednako kao i Nogueira dobio veliki buket cvjetova, eregirano stršećih u pink tonu. Kastrativna snaga ovoga simbola izazvala je vidljivu nervozu napetog Cro Copa a posljedice po bojovnika Mirka su bjelodane: bijeli debeli Mirko podlegao je crnom gipkom Minotauru točno od onoga od čijeg mu se prizora navodno “tri dana prevrće želudac”. […]

Dakako, nije riječ o ljubavnom odnosu muškaraca nego o puno radikalnijem “zlu”: o zagrljaju muških tijela u ultimativnom homo-erotskom apetitu da stupe na mjesto drugog kroz njega samoga, do kanibalističkog uništenja. Ultimate Fight je samo deseksualizirani snuff homo-porno, i zato se od njega delirično uživa s nuspojavama poput prevrtanja želuca, ili se mijenja tv kanal.

Ako je u trenutku Filipovićevog davljenja i lomljenja među nogama Nogueire pala čitava mitska konstrukcija o nezaustavljivom po hodu “hrvatskog čovjeka” na sve svjetske scene, Mirkove bijesne suze nakon borbe, zbog osobnog poraza i nezadovoljenja “visokih očekivanja Hrvata”, ispisuju debelim tragom krug ideologije tijela-bez-ideologije koje hoće još samo sebe”.