Opis:

U "Queeru" se osjete brojne narativne nedorečenosti, strukturna neravnoteža kao i nedostatak jasnog smjera. No, iako mu nedostaje zaokruženosti, roman nudi neupitan književni užitak koji u potpunosti opravdava želju autorova izdavača da ovaj dugo skrivan rukopis predstavi čitateljskoj publici. Kao i Burroughsov prvijenac ovaj roman osvaja neposrednošću svog ispovjednog stila čija je autentičnost podcrtana autorovim talentom za očuđavanje svakodnevnice uvođenjem maštovite i često pomaknute psihološke perspektive.

William S. Burroughs : Queer
Zaljubljenost i usamljenost teško je razlikovati, još teže razdvojiti. Svaka traži zaborav u zagrljaju one druge nadajući se pobjeći od sablasti svoje nepotpune vlastitosti. Samo je na prvi pogled neobično da je drugi roman najuspješnijeg narkomana među piscima Williama S. Burroughsa priča o turbulentnoj i neraskidivoj vezi samoće i žudnje. Nakon što je u debitantskom "Junkyju" opisao svoje iskustvo ovisnika, američki je pisac fazu skidanja također pretočio u sugestivnu prozu napisavši početkom pedesetih roman naslovljen "Queer", koji je ostao neobjavljen sve do 1985. Godine.

Ovjekovječen u liku Old Bulla u kultnom romanu "Na cesti" William S. Burroughs uz svoj bliske prijatelje Jacka Kerouca i Allena Ginsberga čini sveti trijumvirat beat-generacije. Njegova ekscentrična pojava odavno se pretvorila u jednu od prepoznatljivih kulturnih maskota, a anegdote iz Burroughsova života standardni su repertoar pop kulturnih tračera. Tako već svaka ptica na grani zna kako je slavni pisac u svom njujorškom stanu poznatom kao Bunker rado primao Andyja Warhola i Susan Sontag, Lou Reeda i Patti Smith.

Burroughs se rodio u Saint Louisu 1914. godine. Nakon što je diplomirao na Harvardu bavio se brojnim životopisnim poslovima pa je među ostalim stigao biti i detektiv i barmen dok ga je zapravo financijski izdržavala njegova dobrostojeća obitelj. Prema Burroughsovoj vlastitoj interpretaciji ključni događaj njegova života zbio se kada je nastrijelio svoju suprugu pod utjecajem droge i alkohola koje je cijeli život obilato koristio. Ovisnik o junku, što je zajednički naziv za opij i sve njegove derivate među kojima su najpoznatiji morfij i heroin, postao je ranih četrdesetih te se više puta pokušao neuspješno liječiti ostavši ovisnikom do kraja života. Nakon obiteljske tragedije u kojoj je skrivio supruginu smrt Burroughs u Meksiku čeka suđenje i radi na svom prvom romanu "Junky" koji uz Ginsbergovu pomoć objavljuje 1953. pod pseudonimom William Lee (to je ujedno i pripovjedačevo ime).

Nakon toga slijedi eksperimentalna tetralogija koju čine njegov najpoznatiji roman "Goli ručak" te "Mekani stroj", "Ulaznica koja je eksplodirala" i "Nova Express". Provodna nit ovih djela jest fantazmagorična slika svijeta nastanjenog utvarama tehnokracije dok su dominantne teme homoseksualnost i narkomanija. Obilježava ih radikalno ekspresionistički stil pisanja u kojem se metodom kolaža konvencionalnoj naraciji uspješno suprotstavljaju eksperimentalne tehnike poput onog što Burroughs naziva cut-up (rez) i fold-in (umetak). Unatoč porocima bogatom životu Burroughs je doživio duboku starost poživjevši do 1997. godine te objavivši desetke žanrovski raznorodnih romana. Dvije godine prije smrti još uvijek je aktivno pisao te je 1995. izdao svoje posljednje djelo "Moje obrazovanje: knjiga snova" u kojem opisuje utjecaje koji su oblikovali njegov život i rad.

Njegov debitantski roman "Junky" upečatljiv je prikaz narkomanske svakodnevnice u kojem je Burroughs jednostavnim neposrednim stilom dao portret onih koji žive od danas do sutra. Ovisnike i raznorazne pripadnike polusvijeta nalazimo i u njegovom drugom romanu "Queer" koji s "Junkyjem" dijeli pripovjedača Leeja, homoseksualnog ovisnika i neku vrstu Burroughsova alter-ega. O srodnosti dvaju romana najbolje svjedočI činjenica kako su neka poglavlja "Queera" interpolirana u "Junkyja" kako bi se zadovoljio broj stranica koji je od Burroughsa zahtijevao njegov njujorški izdavač. Upravo je to kasapljenje rukopisa njegova drugog romana jedan od razloga što je "Queer" svijetlo dana ugledao trideset i tri godine nakon što je napisan. Naime, veliki je pisac sredinom osamdesetih odlučio objaviti svoj drugi roman jer se to od njega zahtijevalo ugovorom što ga je potpisao s utjecajnim izdavače. Ne iznenađuje da je Burroughs oklijevao oko objavljivanja.

U "Queeru" se uistinu osjete brojne narativne nedorečenosti, strukturna neravnoteža kao i nedostatak jasnog smjera. No, iako mu nedostaje zaokruženosti, roman nudi neupitan književni užitak koji u potpunosti opravdava želju autorova izdavača da ovaj dugo skrivan rukopis predstavi čitateljskoj publici. Kao i Burroughsov prvijenac ovaj roman osvaja neposrednošću svog ispovjednog stila čija je autentičnost podcrtana autorovim talentom za očuđavanje svakodnevnice uvođenjem maštovite i često pomaknute psihološke perspektive. No, dok je u "Junkyju" Lee posvema zauzet uživanju u blagodatima opojnih droga i emocijama neopterećenih odnosa, u "Queeru" ga pratimo na putu iskupljenja koji također uključuje ekstenzivno opijanje, drogiranje i neumjerenost u upražnjavanju seksualnih potreba koje su u njegovu slučaju isključivo homoseksualne prirode.

U svom prvom romanu Burroughs je prvenstveno bio usmjeren na prikazivanje ljudi koji žive s druge strane prihvaćenih konvencija, na dokumentiranje njihovih psiholoških i fizioloških navada. U "Junkyju" postoji stanovita fascinacija svijetom ovisnosti u kojem se živi od šuta do šuta. U fokusu nisu mogla biti unutrašnja previranja likova jer narkoman je neka vrsta zombija te stoga Burroughsov talent za slikanje dojmljivih psiholoških portreta ovdje dobiva prostor tek na razini skice i detalja. Snaga njegovog prvog romana dobrim djelom leži u neumoljivoj dokumentarnosti prikaza narkomanije te je neupitno kako pred sobom imamo pisca zavidnog stila.

"Queer" je pak svom autoru poslužio kao poligon za ulazak u dublje slojeve ovisničke ličnosti. Burroughs sada više ne mora puno objašnjavati što, kako i zašto te umjesto toga može uroniti u bezdane Leejeve narušene osobnosti koja se bori ne samo s ovisnošću i s utvarama prošlosti već i s neutaživom glađu za ljudskim kontaktom koja je u njemu buknula nakon što se probudio iz polusna u koji ga je bio uljuljao junk. Nakon što je u prvo romanu harao ulicama New Yorka, sada ga zatječemo u Mexico Cityju te smo već na prvoj stranici izloženi uvjerljivom trbuhozborstvu njegove neumoljivo seksualne gladi.

"Lee je usmjerio pozornost na mladog Židova koji se zvao Carl Steinberg", rečenica je koja otvara roman te nam je odmah jasno kako nema sumnje da ćemo ovo putovanje provesti u društvu lukavog predatora koji živi od jednog do drugog krvoločnog zagrljaja sa naivnim mu plijenom. Lee koji je u fazi skidanja vrijeme provodi lijeno se povlačeći po krčmama meksičke prijestolnice u kojima traži lovinu za svoje seksualne eskapade. Za oko će mu zapeti, ili bolje reći kao trn se zabosti, privlačni Eugene Allerton, koji na žalost nije homoseksualac, ali se Lee odluči pobrinuti da zgodni mladić to što prije postane. Krećući u očajničku potjeru u kojoj će koristiti svoje instinkte izgladnjele pantere Lee savršeno dobro zna kako je odabrao metu koja nije u stanju uzvratiti njegovu naklonost, no upravo je to ono što mu treba.

Kako bi se skinuo s droge Leeju je potrebna distrakcija, potreban mu je zamjenski oblik patnje, nova fiksacija. Rješenje pronalazi u supstituiranju uvijek jalove žudnje za drogom sa posebnom vrstom sublimne frustracije što je čovjeku pruža nesretno zaljubljivanje. Lee je svjestan kako se heteroseksualni Allerton teško može preokrenuti, no upravo je fiksirana nedostižnost njegovog objekta žudnje ono što ga uzbuđuje. Hraneći se sadomazohističkom prirodom svog ljubavnog izbora Lee inzistira na samom odbijanju, na nesretnoj jednadžbi u čijoj konačnici nužno mora ostati nezadovoljen.

Burroughs je nenadmašan u prikazivanju psihe čovjeka koji doslovno samoranjavanje što ga predstavlja upotreba droge i alkohola zamjenjuje suptilnijom vrstom samo-prijezira što ga pruža zaljubljivanje u neadekvatnog partnera. Na početku zavođenja u fokusu su tuga i očaj Leejeve usamljenosti koja mu onemogućuje da Allertonu pristupi u znaku jednakosti: "Lee je pokušao postići pozdrav istovremeno prijateljski i nehajan, sračunat da pokaže zanimanje bez požurivanja njihova kratkog poznanstva. Rezultat je bio stravičan. Ma kako se Lee trudio da se, stavši ustranu, pokloni svojim dostojanstvenim pozdravom iz starog svijeta, pojavio se pogled gole požude, zapreten u bolu i mržnji njegova suspregnuta tijela i, u istodobnoj dvostrukoj ekspoziciji, sladak djetinji smiješak ljubavi i povjerenja, zapanjujuće izvan vremena i prostora, nakazan i beznadan."

Burroughs u ovom kratkom ulomku uvjerljivo demonstrira unutrašnji svijet svog junaka čiji su osnovni pokretači osjećaj neadekvatnosti isprepleten gorućom željom za bilo kakvom vrstom kontakta. Leejeva svijest je bogata, no bez pravog potpornja, njegovo se biće neprestance rasplinjuje u brojnim podražajima koji su mu nasušno potrebni kako bi izdržao vulkane emocija koji nemilosrdno eruptiraju u njegovoj osjetljivoj unutrašnjosti. Odatle i njegovo uporno maštanje o biljci yage koja raste negdje kod izvore Amazone, a koja navodno povećava telepatsku osjetljivost. Burroughs tu biljku spominje na kraju "Junkyja" ustvrđujući: "Ono što tražim u odnosu s nekim jest povezanost na neverbalnoj razini intuicije i osjećaja, dakle, telepatske povezanosti."

Ondje gdje prvi roman završava drugi počinje vodeći Leeja na doslovnu, ali i metaforičku potragu za utopijskom vizijom telepatske ljudske komunikacije. U srcu "Queera" leže njegovi pokušaji da komunicira s drugima sada kada je zato konačno motiviran, a koji često završavaju u frustraciji i očaju. Nakon što privoli Allertona da mu se pridruži na putovanju u Južnu Ameriku u potrazi za tajanstvenom yage Lee će još snažnije iskusiti jalovost svoje pravocrtne žudnje prema nezainteresiranom mladiću. Leejeva nesretna zaljubljenost nošena snovima o razumijevanju i zajedništvu u stvarnosti ga prisiljava da se suoči s krvarećim ranama svoje usamljenosti:

"Leeja su boljeli mišići od dugog hoda. Bio je veoma umoran. Prebacio je jednu ruku Allertonu preko prsa i čvrsto se priljubio uz mladićevo tijelo. Od tog dodira iz Leejeva je tijela prostrujao osjećaj dubinske nježnosti. Priljubio se još bliže i nježno pomilovao Allertona po ramenu. Allerton se razdraženo pomjerio i odgurnuo Leejevu ruku. „Daj, popusti malo i spavaj", rekao je Allerton. Okrenu se na svoju stranu, leđima prema Leeju. Lee je povukao ruku. Cijelo mu se tijelo grčilo od šoka. Polako je spustio ruku pod bradu. Bio je duboko povrijeđen, kao da krvari iznutra. Suze su mu potekle niz obraze."

Scene poput ove preplavljuju Burroughsov roman bacajući na njegova junaka sjenu patnje koja nikada ne prestaje. Lee je možda i veliki frajer i pravi gospodin i kraljevski ovisnik, no u "Queeru" on je prvenstveno prikazan kao jedna od onih koji svoju vječnu izolaciju njeguju žudnjama čija jalovost garantira da će hram njihove usamljenosti ostati sačuvan. Kao kakav iskusni vrhovni svećenik Lee bez treptanja gleda u rupu svoje unutrašnjosti suosjećajući s mekim jecajem što dopire iz njenih dubina. A onda još jednom udara u gong što odzvanja krikovima neutažive gladi.