Opis:

Egipat, plodna oaza između Libijske i Arapske pustinje, taj uski dugački pojas što ga oplođuje Nil, čini se kao da je kultura koja je obilježila svijet. U toj dolini koja već sedam tisuća godina zrači magičnom privlačnošću kao da iza vela uskovitlane prašine što blista na suncu izranja kultura čovječanstva. Veličanstven krajolik koji okružuje ovu dolinu, redovita pojava nilskih plimnih valova kao i nepogrešiva putanja Sunca otvaraju pogled na drukčiji svijet koji je čovjeku u njegovoj prolaznosti zatvoren. Nebo koje je vječito bez oblaka blista vedrinom, zemlja u kojoj Egipćani vide »dar bogova« – sve to podsjeća na ono vječito, nepromjenljivo. Vrijeme kao da lebdi iznad brežuljaka i stjenovitih visoravni. Na ulazu u pustinju život izaziva smrt koja je tek drugi oblik života. Zrak je tako suh da se mrtvaci sami od sebe mumificiraju. Stoga je potreban samo još jedan sićušan korak do vjere u besmrtnost duše. A upravo će ta vjera za cijeloga trajanja egipatskoga kraljevstva biti u središtu egipatske umjetnosti. U ovom neizmjerno širokom prostoru obzor je beskrajan. Sunce, ta blistava zvijezda, ne stvara ovdje sjene, nijanse u osvjetljenju. Oblici, obrisi postaju tako jasniji i vidljiviji. Blistavost sunca učvršćuje nerazdvojnu vezu između zemlje i trajne nerazorive sile: trajnosti čiji ritam, neovisno o tijeku vremena, određuju smjene godišnjih doba i nilski plimni valovi što se periodično vraćaju.