Opis:

Redarstveno – obavještajni sustav države odgovara obilježju te države, odnosno političke vlasti. U demokratskim vladavinama njegov rad je kontroliran i odvija se po pravilima koja su prihvaćena po demokratskoj proceduri. U nedemokratskim vladavinama nije pod nadzorom i kontrolom. Autoritarni režim NDH, kao inačica sponzorskih totalitarnih nacifašističkih vladavina u Njemačkoj odnosno Italiji, većinu svojih potencijala usmjeravao je na obračun s unutarnjim protivnicima, odnosno obilježenim skupinama (Židovima, Srbima i Romima), koje su tretirane kao kolektivni neprijatelji. Njegova represivnost bila je pojačana činjenicom što je nastao i održavao se u uvjetima rata odnosno /polu/okupacije. U takvoj situaciji redarstveni sustav imao je zadaću kontrole cjelokupnog života te onemogućavanje i rigorozno kažnjavanje stvarnih i zamišljenih neprijatelja. U takvim sustavima «neprijatelj» je institucija bez koje taj sustav ne može funkcionirati.
Vodeći se primjerom njemačke «totalne» špijunaže, odgovarajuće službe NDH premrežile su cijelu zemlju obavještajnim aparatom. U ambijentu vladavine jačega, a ne prava, NDH nije imala temeljni zakon (ustav), a ni bilo kakvu kodificiranu ispravu o svom ustrojstvu, cijeli se sustav bazirao na aktima koje je donosio poglavnik. Represivni aparat djelovao je nekontrolirano, a odgovarao je isključivo poglavniku koji je bio kreator autoritarnog sustava vladavine.
Uz navedeno, redarstveno – obavještajni aparat NDH bio je obilježen nestručnošću i primitivizmom njegovih pripadnika. To je razumljivo ako se ima u vidu da se članom tog aparata postajalo više po crti podobnosti nego sposobnosti. Pokušaji da se većim dijelom nestručno osoblje putem doškolovanja ubrzano osposobi za redarstvene i obavještajne poslove, s obzirom na uvjete u kojima se djelovalo, nisu dali zadovoljavajuće rezultate.