Opis:

U islamu, kao i u judeokršćanstvu, postulira se neraskidiva veza Boga kao savršenog Stvoritelja i čovjeka kao ograničenog stvorenja. Međutim, islamska vjera ne staje samo na ljudskoj pobožnosti i zahvalnosti Bogu, nego omogućuje istinskome muslimanskome vjerniku da u potpunosti definira svoj egzistencijalni identitet i život prema nepogrešivoj volji Allaha kao član nepodijeljene i neraskidive zajednice vjernika (umma).

U muslimanskome vjerovanju ključnu ulogu imaju Božanska Riječ i Njezini prenositelji (poslanici). Muslimani smatraju daje Božanska poruka kroz povijest bila stalno prisutna među ljudima kroz vjerovjesničku ulogu izabranih pojedinaca raznih kultura i svjetonazora. Pa ipak, sva su vjerovjesnička poslanstva do pojave proroka Muhameda nepotpuna i nedovršena.

Naime, Muhamed je posljednji Božji poslanik na zemlji kojim se pečati prijenos Božanske poruke na zemlji. Muhamedovim se vjeroposlanstvom ispunjava i dovršava sve stoje Bog odredio za buduće ljudsko življenje. Stoga su svi Muhamedovi Božanski prethodnici (poput Mojsija ili Isusa) samo glasnici završnog Božjeg obraćanja ljudima u svijetu5.

Muslimani vjeruju da je Muhamed primio Božju Riječ recitiranu na arapskome jeziku posredno preko anđela Džibrila tijekom dvadeset i tri godine. Ta recitirana Riječ jest Kur’an Časni, sveta knjiga svih muslimanskih vjernika. Njome se objedinjuju svi muslimani bez obzira na rasu, spol i imovinsko stanje pod Jednu Volju Jednoga Boga.

Sva ortodoksija i ortopraksija vjernika moraju biti u skladu sa Izgovorenom Božjom Riječju (Izgovorenim Kur’anom). Svaki čin pojedinca u svijetu odražava se u transcendenciji i određuje njegovu sudbinu u vječnosti zasluženih rajskih nagrada ili paklenskih kazni. Musliman, s obzirom na ono što mu je Objavljeno, ne priznaje nikakvih dodataka, promjena niti kompromisa. Prosječni nepatvoreni muslimanski vjernik zaista živi svaki svoj životni trenutak u zajednici s Bogom.

Na žalost, prosječni zapadnjak, zbog nasilne sekularizacije i pozitivističke scijentifikacije, uopče nije u stanju proniknuti dublji smisao predanosti muslimana svojoj vjeri. Premda postoje početne naznake ekumenskog truda sa zapada glede prihvaćanja “nasilnih i zaostalih” Arapa ili Iranaca, taj napor ipak nije nimalo dostatan u kontekstu sadašnjih zbivanja. Frustracije i revolt muslimanskog stanovništva zbog stalnog ponižavajućeg američkog i izraelskog neokolonijalizma prijete razarajućom stihijom poništenja ljudske civilizacije.