Opis:

Tijekom stoljeća, uvriježio se među religiolozima i povjesničarima običaj da sveobuhvatnost vjerskih načela židovskog naroda stavljaju pod pojam “judaizam”. Iz toga proizlaze dvije osnovne poteškoće. Prvi je problem etimološke naravi. Naime, termin “judaizam” u sebi sadrži pojam izraelskog plemena Jude koje je samo jedno od dvanaest plemena izraelovih.

Stoga bi taj izraz u punome smislu označavao vjerski nauk plemena Jude, što naravno ne bi ni u kojem slučaju bilo ispravno. Doduše, Judeja je nakon propasti sjevernog kraljevstva Izrael ostala gotovo stoljeće i pol samostalnom državnom cjelinom kojom se predstavljao židovski specifični način života i vjerovanja pa je tako Judino pleme postalo sinonimom za židovstvo.

Međutim, tom se povijesnom činjenicom ipak ne može u potpunosti opravdati istoznačno zamjenjivanje izraza “judaizam” i “židovstvo”. Drugi se problem tiče sadržaja pojma judaizam. Postavlja se pitanje obuhvaća li judaizam u svome značenju isključivo religijska načela i ortopraksiju ili se također odnosi na cjelokupnost života pripadnika židovskog naroda.

To je pitanje lako za razriješiti. Religija židovskog naroda jest život židovskog naroda. Božansko i svjetovno dva su vidika iste stvarnosti. Sveto i profano neodvojivo su isprepleteni u životu židovskog vjernika. Sakralno i sekularno samo su puki momenti sintetičkog jedinstva misli, govora i djelovanja židovskog naroda na svim poljima ljudske djelatnosti.