Opis:

Ovaj znanstveni uradak najviše razine pruža čitatelju sasvim drukčiju sliku srednjovjekovne Bosne i Huma od one koja je do sada prožimala naše znanje i literaturu. Iz ove studije se iščitava kako su primjerice latinski izvori bosanskim krstjanima imputirali krivovjerje i dualizam učenja. Međutim, analizom samih bosanskih vrela nemoguće je uočiti ikakve elemente krivovjerja i bogumilstva. Jedino im se može zamjeriti pesimistički pogled na svijet, što je odraz vremena u kojem su se pojavili, i strukturiranje vlastite crkvene zajednice neovisno o Rimu. Bosankso-humski krstjani su bili laici koji su se u materijaliziranom srednjovjekovlju zalagali za povratak izvornom zajedništvu Pracrkve i idealu prvih kršćana. Bili su dosljedni pacifisti i otvoreni prema svim ljudima. Njihov pokušaj obnove kršćanskoga života u duhu Prackrve nosio je u sebi klicu kritičnosti prema službenoj Crkvi, što je nužno dovodilo do sukoba. Krstjane to nije pokolebalo i izdržali su hrabro. Da bi se nakon višestoljetne borbe na bosansko-hercegovačkoj vjetrometini žurno prepustili islamiziranju, puka je želja današnjih muslimanskih izgubljenika u vremenu i prostoru. Činjenica da je Radin Butković tek 1466. godine zatražio azil u Mletcima, dokaz je da se krstjanima nije baš žurilo prigrliti islam.