Opis:

Monografija s izložbe stogodišnjice, od 6. listopada 1983. – 6. veljače 1984. godine.

Kiparstvo učio u klesarskoj radionici u Splitu, zatim u Beču na Akademiji likovnih umjetnosti (1901–06). Nakon I. svj. rata, po povratku iz emigracije, započelo je plodno razdoblje njegove kiparske djelatnosti i pedagoškoga rada u domovini.
Vlastiti je kiparski izraz pronašao u lirskoj i dramskoj ekspresiji ljudskoga tijela. Oblikovao je u bronci, mramoru i drvu. Isprva pod stranim estetskim utjecajima, osobito Rodina i bečke secesije, oblikovao djela simboličke tematike (Zdenac života, 1905) i stiliziranu epsku monumentalnu plastiku oživljavajući nacionalni mit (Kosovski ciklus, 1908–10).
Prije I. svj. rata posvetio se drvenim reljefima s biblijskim motivima, a nakon završetka rata u vedrijim je tonovima oblikovao ženske figure s glazbalom. U razdoblju 1920-ih i 1930-ih izveo je velik broj javnih spomenika snažna plastičnog izraza (Grgur Ninski, Split; Indijanci, Chicago). Nakon 1945. bio je zaokupljen biblijskim temama i portretima. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju portreti u kojima je postigao pronicavu psihologizaciju fizionomije (Moja majka, 1909) i graditeljsko-kiparski spomenici snažne plastične vrijednosti (mauzolej obitelji Račić u Cavtatu, 1920–23; obiteljska palača, danas Galerija Ivana Meštrovića u Splitu, 1931–39).
Slikao je u ulju, pisao eseje, memoare i pripovijetke.