Opis:

Prvim skupinama izbjeglica koje su, od godine 569, pod neumoljivim pritiskom langobardskih snaga napuštale područja furlanskoga i venetskoga kopna nastanjena od starine, sve kako bi sigurnost potražile na otocima i sprudovima u laguni, svakako nije bilo na umu konačno preseljenje, već privremeno utočište: pribježište koje će zajamčiti opstanak njih samih i njihovih dobara (barem onih koja su uspjeli spasiti), tek koliko je potrebno da oružje utihne, a duhovi se primire, da se ponovno oslobodi put kojim će se vratiti. Pogleda uprtog u prošlost, u tradicionalne oblike uređenja, stare životne navike, počela se tako razmatati nova priča, priča o Veneciji, kojoj će biti suđeno doživjeti samosvojan, sasvim osebujan razvoj.
Razvoj događaja dovest će tijekom srednjega vijeka do rađanja novoga grada i nove države, do učvršćivanja njene prevlasti nad sjevernim Jadranom, što će je svrstati među vodeće europske sile. Politička će se ravnoteža u regiji stubokom izmijeniti i lagunsko slijepo crijevo velike Venetije, poznate rimskoj tradiciji, pretvorit će se u drugu Venetiju, a potom i prepustiti to ime urbanome središtu (Veneciji kakvu i danas poznajemo) koje je, još u IX. stoljeću, na otocima okupljenima oko Rialta i Olivola preraslo u srce novoga geopovijesnog entiteta prepunog života….