Opis:

Godine 1924. u časopisu „Krasnaja Novj“ („Crvena novina“) objavljen je roman Borisa Četverikova „Sjetva: priče i pripovijesti“. U njemu glavna junakinja Varja radi u centru za „oštećenu djecu“, čije štićenike redovito siluje ravnatelj zavoda. Odnosi odraslih su nešto bolji. Varja odlazi u Lenjingrad, gdje se uplete u spolni odnos s članom partije, a zatim ga ostavlja zbog drugog muškarca, koji je nedavno ostavio nevjenčanu suprugu… Pitanje „Sjetve“ jest tko upravlja svijetom, tko upravlja boljševičkom Rusijom sedam godina nakon „Velikog oktobra“: Lenjin ili libido?

To pitanje, pitanje kontrole postrevolucionarnog sovjetskog društva, ujedno je i temeljno pitanje „Seksualne revolucije u boljševičkoj Rusiji“ Gregoryja Carletona (Sandorf, 2017). Revolucija je podrazumijevala raskid s predrevolucionarnim društvom, njegovim ekonomskim ustrojem, političkim sistemom, buržoaskim zakonima i religijskim tradicijama. Društvom, gdje su „ljudi bili zarobljeni u propalim brakovima, gdje su veze bile zabranjivane zbog rasnih, vjerskih ili klasnih razlika, gdje je žena bila vlasništvo muža i ekonomski ovisna o njemu, bez mogućnosti putovanja ili promjene boravišta bez njegova dopuštenja; gdje su biološka priroda spolnosti, kontracepcija i opasnosti od bolesti bile obavijene neznanjem, gdje su žene riskirale životom kako bi napravile pobačaj, a izvanbračna djeca gladovala“, kako u svojoj knjizi Gregory Carleton, američki rusist, specijaliziran za književnost dvadesetog stoljeća i suvremenu kulturu, opisuje predrevolucionarnu Rusiju.