Opis:

Roman Natalije Grgorinić i Ognjena Rađena prava je stvar za razuvjeravanje takvih skeptika da je moguće napisati dobar moderan roman o Istri. Ma zapravo, nije to roman o Istri, ali smještanjem svoje priče u Istru, autori su na prekrasan način pokazali da univerzalnost “mjesta literature” nije zemljopisna, nego estetska kategorija.

Dvoje glavnih likova zatičemo kao vlasnike odnosno upravitelje kuće s četiri apartmana, negdje na istarskom jugu. U bijegu pred zagrebačkim stresnim i preužurbanim životom, tek što su pomislili da su našli idilično utočište, suočavaju se s emotivnom katastrofom, i već na samom početku romana – oni su razvedeni. Iako žive u istoj kući, skoro se i ne viđaju nego se uglavnom dopisuju e-mailom, odnos im je isključivo poslovan, i sve što žele je što prije prodati kuću i krenuti svaki svojim životnim putem. Međutim, prodaja ne ide jednostavno, a u međuvremenu dolaze gosti, kojima oboje moraju biti domaćini. Ona ima svoje prijateljice i s njima održava uobičajene ženske seanse, on ima svoj kompjuter i uski krug birtijskih kompanjona. Izgleda da je njega razvod pogodio teže nego nju, no s obje strane frcaju iskre ljubomore, pa i nade da se ne mora sve završiti konačnim i totalnim raskidom.

Kako roman ima dvoje autora, koji su ga pisali zajedno, tako u romanu imamo dva prva lica – nju i njega, pripovijedanja su im paralelna, no ponekad se lako zabuniti i pomisliti da čitamo njegova a to onda ispadnu njena razmišljanja. Baš me zanima je li Ognjen pisao sve “muške” a Natalija sve “ženske” dijelove romana, ili su se ponekad “zamijenili”…