Opis:

Ivo je volio čitati. U tome su se složili svi koji su pisali njemu u spomen. l kada je pisao, on je pisao kao netko tko je volio čitati. U tome je Ivo bio sličan kao prijatelj i kao čitatelj. Kao prijatelj nije nametao svoje mišljenje, nije, kao što bi rekla gospođa Dallo-way u romanu Virginije Woolf “prisiljavao dušu”; kao čitatelj nije nametao svoje teorijske pretpostavke i usustavljivao literaturu u znanstveni konstrukt. Ivo je naprosto čitao. Ne bez teorije. Znanstvenog čitanja i promišljanja književnosti bez teorije uostalom i nema. AH čitao je i pisao, da se poslužimo naslovom jednog njegovog polemičkog teksta, bez “terorizma teorije”. Temeljne pretpostavke suvremene teorije, od Barthesove o čitateljnosti teksta, koja pretpostavlja uvjetovanost teksta ozračjem u kojem se išči-tava, do novohistorističke i postkolonijalne o ideološkoj kontaminaciji mjesta s kojeg se govori, zbog Čega govornik treba stalno iznova osvještavati svoju poziciju, njezine pred-rasuđe i ograničenja, prisutne su i u Ivinom kritičkom promišljanju. Naslovi njegovih ranijih knjiga, Tekstovi u kontekstu Engleski intertekst hrvatske književnosti, ukazuju upravo na takvo shvaćanje književnosti -da književno djelo nije objekt, već artefakt koji nastaje i koji se išcitava u dinamici suodnosa sa svojim materijalnim i kulturnim okružjem.