Opis:

Beme zauzima važno mjesto u njemačkoj filozofskoj tradiciji, čiji su bitni elementi prirodnofilozofska, panteistička i mistična shvaćanja, a čija geneza, sa Bemeovom filozofijom kao najvišom i krajnjom točkom, svoje korijene ima u mističnoj filozofiji Majstera Ekharta. Berne osim Biblije citira jedva koje drugo djelo. Autobiografske bilješke, kao i sadržaj njegovih knjiga ukaziju na to daje poznavao nešto od astrološke i alkemističke literature njegovog vremena. U godinama svoga šegrtovanja upoznao se sa spisima Kaspara Svenkfelda, koji je propovijedao slobodno kršćanstvo i odbacivao Crkvu i njeno tutorstvo. U ovo vrijeme, kako je dokazano, Berne se upoznao sa Paracelzusovim spisima. Iako na više mjesta piše daje iz knjiga jedva što mogao pročita,ti daje, naprotiv, njegova učiteljica bila sama priroda, ipak se može vidjeti da su na njega uticali Agripa fon Neteshajm, Paracelzus, Sebastijan Frank i, najposle, Valentin Vajgel, od koga je Berne mogao preuzeti čisto ideološko objašnjenje vaseljene kao izraza duhovnih principa, a ne rezultante materijalnih sila.
Ne samo u Njemačkoj, nego i u mnogim evropskim zemljama, posebno u Nizozemskoj i Engleskoj, a onda i u Americi, Bemeova misao izvršila je znatan uticaj.