Opis:

Nova zbirka kratkih priča, tanka knjižica jako uspjelog i zvučnog naslova – Crno na crno.
“Crno na crno” otvara zaista crna priča o pauperu koji već neko vrijeme ne prima plaću, pa živi u ubožnici s hordom ljudi istog profila koji i dalje budu razvoženi na svoje neplaćene poslove čišćenja. Kamera cijelo vrijeme prati protagonista i cvrkutavim ženskim glasom ga uvjerava kako nije ni gladan, ni siromašan, i kako je sve u najboljem redu. Ta kamera će na kraju, igrom slučaja, zapravo i biti razlog što će ga prilično nasilno dokrajčiti.

Apsurd zatim prerasta u satiru u tekstu naslova Babe (Directors Cut), koja kao moto navodi jedan internetski citat s foruma koji tvrdi kako je svaka srpska baba u Medačkom Džepu imala najmanje po jedan kalašnjikov. To će isprovocirati autora da kratki narativ o traumi jednog dobrovoljca parodijski predstavi kroz njegovu noćnu moru. Prisjećanje na do zuba naoružane i odlično organizirane babe koje se na kraju u krvavom tour de forceu ne žele odreći svog velikosrpstva snažnog je komičkog efekta, pogotovo kada stare srpske babe pod teškom paljbom ne žele umrijeti, kao svojevrsni Terminatori, nego i tada skandiraju – Srbija do Tokija! Ovaj tekst, zbog snažnog i prepoznatljivog satiričkog tona, zapravo ponekad snažno podsjeti na one Dežulovićeve publicističke.

U ovom dijelu zbirka poprima već pomalo prepoznatljive obrise, te se naslućuje i sličnost treće priče s onom prvom. Ona tako govori o načinu na koji se u Hrvatskoj budućnosti statistički gotovo iskorijenio kriminal, a to je zatvaranjem očiju pred očiglednim. Ta tendencija prikazivanja očiglednih laži plasiranih s diktatatorskih pozicija moći u opreci s itekako opipljivom istinom tako se na trenutak nepravedno učine kao čest motivator narativnih efekata, jer se isto dogodilo i sasvim nedavno, u prvoj priči.