Opis:

Tijelo joj se gibalo s onom otvorenošću koju donose usamljeničke navike. No samoća je samo ljudska pretpostavka. Svaki tihi korak grmljavina je za kukce pod nogama, svaki odabir obnovljeni svijet za odabrane. Svaka tajna ima svjedoka.Da je netko promatra u ovoj šumi – muškarac s puškom, naprimjer, koji se skriva među gustim lisnatim bukvama – primijetio bi kako se brzo penje puteljkom i kako se žestoko mršti pogleda uprta u tlo pred nogama. Ocijenio bi je kao ljutitu ženu na tragu nečega što mrzi.Pogriješio bi. Bila je frustrirana, to je istina, što ne može odrediti čiji su u blatu tragovi koje slijedi. Bila se navikla na to da bude sigurna. No da si je dala truda i proučila vlastite misli toga sparnog osunčanog jutra, rekla bi da je sretna. Uistinu je voljela zrak nakon snažne kiše i to kako se šuma lišća s kojeg se cijedi ispunjava šuškavim bubnjanjem što ti glavu prazni od riječi. Tijelo joj je bilo slobodno da se ravna prema vlastitim pravilima: dugonogi korak prebrz za druženje, nenamješteno čučanje nasred puteljka, ondje gdje mora dotaći slomljene grančice, pletenica gotovo debljine ruke, koja joj pada preko ramena i mete pod kad god se sagne….