Opis:

“Telegrafske basne” autora Gustava Krkleca maleni čitatelji posebno vole jer osim što su kratke – sastoje se od 4 stiha koja se često rimuju, nisu tipične basne. Naime, radi se o kratkim basnama kojima Krklec nije htio samo dijeliti poruku i moralizirati kao što se to obično radi u tipičnim basnama, već je prije svega htio na humorom protkan način doprijeti do djece uz usporedno ismijavanje nekih ljudskih mana.

“Telegrafske basne” Krklec je pisao za svoju kćer, one odišu vedrinom i humorom. Kasnije su objavljene pod imenom kakvim ih znamo i danas “Telegrafske basne”.

Krklec je pjesme nazvao prema uređaju za prenošenje poruka – telegrafu jer je htio da i njegove poruke putuju daleko i brzo. Iz tog razloga pjesme su i jasne i kratke. U njima je zadržan dijalog, a priča je svedena na minimum. Dočarao je i dramsku napetost. Poruka u nekim basnama ni nema, često je umjesto poruke prenio ironiju, šalu, humor ili poneki ljudski nedostatak.

Pouka basne vidi se već u naslovu svake pojedine basne, a autor je bio vrlo originalan pri izboru naslova. Tako odmah iz naslova možemo iščitati pouku djela – “Loše iskustvo”, “Gorka sudbina”, “Milo za drago” i druge.

Basne prenose poruke i uče nas kako biti bolji i kako se primjereno ponašati. Iz njih ćemo saznati koje su poželjne ljudske osobine i naučit ćemo ih prepoznati. Isto tako znat ćemo izbjeći one nepoželjne.

Basne su kratke i sažete, često i dinamične jer se u par stihova mora izreći cijela radnja i prenijeti poruku koju je autor htio da uočimo. Likovi su najčešće životinje, a to je jedan od razloga i zašto djeca vole basne. Mogu ih poistovjetiti sa svojim kućnim ljubimcima, a uz to izvući i poruku iz koje će nešto i naučiti.

Jezik basne je lako razumljiv i jednostavan, a time djeca lakše shvate i poruku koja je jedna od metoda odgoja.