Opis:

Aretej je Krležin posljednji potpuni dramski tekst, objavljen čak 28 god. nakon prethodnoga, Lede, nekim izvanjskim aspektima (izmjenjivanje mjesta scene i vremenskih planova, realnosti i fantazije) podsjeća više na elemente iz najranije faze Krležine dramaturgije, tzv. legendi, a tematski je vezan uz zapise iz povijesti medicine, nastale za II. svj. rata. Svojevrstan je komentar djelu autorov Pogovor za dvije drame o Areteju i o Jurju Križaniću, koji je, što se Areteja tiče, prilično vjeran scenarij životnih okolnosti i moralnih dilema lika ostvarena u samoj drami (a koji je pov. ličnost).

Bezumlje i zločini ratnog vremena spajaju se – u podtekstu djela – s još predratnom agresivnošću fašističkih jurišnika i mučenjima savjesti, što karakteriziraju moskovske procese: za Krležu je kriza znanstvene istine, koju lomi brahijalna sila u službi propagande te podilazi konvencionalnoj gluposti, univerzalan problem jednog trenutka civilizacije. To je dominantna tema Areteja, a podređena je, ali jednako trajno aktualna tema proces mistifikacije, kojim nastaju mitovi i vjerovanja. Na vremenskoj razini pov. Areteja, kršćanka – buduća mučenica, suprotna je uzoru tjelesne čednosti i duhovne pokornosti, a njezina uspomena slijeva se s poganskim obožavanjem rajske ptice u jedinstvenu relig. predaju. U kontrapunktu s prijetećim obećanjima totalitarnog milenija ta tradicija iskaz je duboke piščeve skepse prema očovječenju galenskoga apokrifnog modela. Po Aretejevoj emendaciji, »a ipak je ovo remek-djelo ruka majmuna«.