Opis:

Kukorelly od devedesetih godina do danas neprekidnopiše i nanovno ispisuje ovu knjigu. Jer nedorečena nije samo prošlost, već i njezina obrada. Krš je mučno zabavna i oštro neugodna knjiga, jer iz naše prošlosti izvlači ono što bismo najradije zatrpali. Sándor Mészáros, književni kritičar

Komonizam iz podnaslova jedna je vrsta šale, aluzija na dječji jezik. S jedne strane naznačuje da ovdje neće biti znanstveno (štoviše, “znonstveno”) izrečena prava istina, a s druge da je ovo jedan osoban i s obzirom na položaj pripovjedača (životna dob plus infantilna bit koja izvire iz obilježja sistema) “neozbiljan” tekst.

U knjizi se sjajno smjenjuju lijepa proza, eseji i povijesni zapisi koji čitatelja vode poznatim predjelima povijesti predstavljajući ih iz novog kuta gledanja. Po mojemu mišljenju, mađarska nam književnost itekako duguje takve osobne, ali i objektivne, vedre/ozbiljne, kritične/samoironične tekstove o socijalizmu/ komunizmu. Možemo reći da takav tip vodiča kroz komunizam dosad nije napisan.

Krš je vojno uporište, ili točnije, ono što je od njega ostalo nakon Drugog svjetskog rata u Wiepersdorfu, istočnonjemačkom seocetu, nedaleko Berlina. Krš nije toponim, već opis toga uporišta. Od njega autor započinje pisanje ovog romana, eseja ili možda povijesnih zapisa o obitelji, Mađarskoj iza rata, ali i prije njega, komunizmu i socijalizmu, uz priličnu dozu samoironije i smijeha jer, sve je to samo prošlost, nešto čega nema.