Opis:

Skrb o hrvatskome jeziku jedno je od uporišta u djelovanju Matice hrvatske od njezina osnutka do danas. U tu je skrb uključeno i pitanje uređenosti njegove pravopisne norme. Promjene koje su u hrvatskoj jezičnoj zajednici u civilizacijskom okruženju i s obzirom na uspostavu suverene države nastale podrazumijevaju prilagodbu različitih standarda. Pravopisna je norma jedan od njih. Uvidom u postojeće stanje Matica hrvatska došla je do zaključka da to pitanje u hrvatskoj jezičnoj zajednici nije riješeno na zadovoljavajući način. Za sve koji pišu hrvatskim standardnim jezikom nedopustivo je, štetno i na duži rok u pisanoj komunikaciji neodrživo stanje pravopisnoga nereda. Nepostojanje jedne općeprihvatljive i obvezujuće pravopisne norme, kao nužne pretpostavke postizanju ujednačena pisanoga standarda, najviše pogađa obrazovni sustav, nakladništvo, ustanove, medije i javnu upravu na svim razinama društvenoga života. Negativne su posljedice takva stanja za hrvatsku jezičnu zajednicu nesagledive.
Matica hrvatska osjetila se pozvanom dati svoj doprinos oblikovanju pravopisne norme te hrvatskoj kulturnoj javnosti ponuditi nov pravopisni priručnik hrvatskogajezika. U tu je svrhu osnovano u Matici hrvatskoj Pravopisno povjerenstvo, Pravilnikom su mu određene ovlasti i opseg rada. Zadatak je Povjerenstva bio utvrditi opća načela izradbe pravopisnoga priručnika i ovjeriti konačnu inačicu teksta. Za rad na rukopisu valjalo je angažirati kompetentne autore. Prevladalo je mišljenje da bi to trebali biti jezikoslovci novoga naraštaja — neopterećeni politizacijom pravopisne problematike i okrenuti suvremenim pravopisnim potrebama hrvatske javnosti — kojih će se znanstvena autonomnost pri pisanju Hrvatskoga pravopisa u potpunosti poštovati….