Opis:

Teško je doista zamisliti paradoksalniju sudbinu od one Mitje Vekšina. Leonid Leonov (1899), jedan od najistaknutijih sovjetskih romanopisaca, dopustio je da njegov junak, borac i heroj, organski proleter i pripadnik revolucije postane LOPOV, obijač, provalnik, jedan od šefova moskovskog podzemlja u burnim godinama NEP-a. Prikazujući moralno i socijalno osipanje bivšeg junaka, koji sada može biti još samo junak za romanopisca, Leononov ipak ne dozvoljava njegovu potpunu propast. U Vekšinu ostaje još uvijek dovoljno čovječnog za obrat, njega i dalje proždire neostvarljiva ljubav, on je lopov s istom strašću s kojom je bio revolucionar, kriminalac je u Mitji Vekšinu samo izvrnuta rukavica gotovo religioznog vjerovanja u socijalnu pravdu. Jedan od ravnopravnih junaka romana je i pisac, Firsov, koji svako malo poziva svoje glavne likove na razgovor, za svojevrsni “okrugli stol”, na kojem je zajedno s njima “samoupravno” raspravlja o njihovoj daljnjoj sudbini. Ona se međutim, za tim stolom ne može razriješiti, jer je podložna dubljim zakonima i života i romana. I upravo taj književni postupak daje djelu Leonida Leonova vrijednost i draž kojoj se teško oteti.