Opis:

Tintoretto, talijanski slikar (Venecija, 1518. – Venecija, 1594).
Nadimak dobio po zvanju svojega oca bojadisara svile (il tintore).
Najistaknutiji je predstavnik mletačkoga manirizma i preteča baroka.
Razvio se pod utjecajem Parisa Bordonea, Parmigianina, Bonifazija de’ Pitati, Tiziana i Andrije Medulića, s kojim je izvodio freske u palači Zeno di Crociferi u Veneciji te Michelangela, osobito njegova načina oblikovanja ljudskoga tijela. U svojim je djelima spojio blještavi venecijanski kolorizam sa snažnim osjećajem za prostornost i dramatska kompozicijska rješenja, a osobito je uspjelo rješavao problem prostora, poglavito zračnu perspektivu. Svoja je glavna djela ostvario u Veneciji za crkvene i svjetovne naručitelje. Već u početku samostalnoga djelovanja primijenio je smiona kompozicijska rješenja; u Posljednjoj večeri u crkvi San Marcuolo snažno dramatsko uzbuđenje postigao je oštrim kontrastima svjetla i sjene. Za Scuola Grande di San Marco naslikao je ciklus o svečevim čudima Sv. Marko oslobađa roba, Našašće tijela sv. Marka, Odnošenje tijela sv. Marka, jedno od najznačajnijih dostignuća manirističkoga slikarstva zbog asimetrične kompozicije, osebujne i naglašene dinamike izražene u pokretu likova, ali i po kolorističnim i svjetlosnim kontrastima. U svim odajama bratovštine Scuola Grande di San Rocco između 1564. i 1587. izveo je životno djelo, 56 velikih slika s prizorima iz Staroga i Novoga zavjeta (Mojsije, prizori iz života Marijina te života i muke Kristove s vrhuncem na velikom platnu Raspeće). Za Duždevu palaču naslikao je povijesnu kompoziciju Bitka za Zadar, te golemi prikaz Raja, koji slovi za najveće platno u povijesti slikarstva. U smirenijoj maniri radio je manje biblijske kompozicije, alegorijske i mitološke kompozicije te veći broj psihološki produbljenih portreta, osobito muškaraca.
Svojim osjećajem za prostornost, dramatska kompozicijska rješenja i fantastičnom rasvjetom utjecao je na mladoga El Greca.